Marija Terezija stupila na habsburško prijestolje (1740.)

Znamenita vladarica Marija Terezija, hrvatska i ugarska kraljica te austrijska nadvojvotkinja došla je na vlast 20. listopada 1740. godine. Tog dana umro je njezin otac – car Karlo VI. Habsburg. Budući da joj otac nije imao sinova, prijestolje je naslijedila ona kao najstarija kći.

Njen otac bio je posljednji muški pripadnik dinastije Habsburg i gotovo je cijelu svoju vladavinu posvetio osiguravanju prijestolja za nju. Naime, u to doba u Njemačkoj muškarci su nasljeđivali prijestolje, dok su žene bile isključene (tzv. salijski zakon). Njen otac je morao stoga nagovoriti europske monarhe, kao i vladajuće slojeve u svojim zemljama, da potpišu ugovore po kojima se ženi dopušta nasljeđivanje prijestolja. To se naziva Pragmatička sankcija. Jedna od prvih zemalja koja je potpisala Pragmatičku sankciju bila je Hrvatska, jer je željela na taj način dobiti prednost pred ostalim zemljama monarhije i steći zahvalnost vladara.

Mlada Marija Terezija imala je 23 godine i naslijedila je prostranu državu, ali i praznu blagajnu. O tome je kasnije zapisala: “Našla sam se bez novca, bez kredita, bez vojske, bez iskustva i vlastitog znanja, te također bez ikakvog savjeta, jer je svatko prvo želio vidjeti kako će se stvari razvijati.”

Europski su vladari iskoristili slabost mlade novopečene vladarice i na više je načina oštetili. Pruski kralj oteo joj je Šlesku – bogatu najsjeverniju pokrajinu monarhije. Bavarski vojvoda izabran je za njemačkog cara, prekinuvši stoljetnu habsburšku tradiciju držanja te titule. Europski vladari zaratili su protiv Marije Terezije. Ipak, vojska joj je uvelike ostala vjerna, naročito ona s hrvatskog područja, pa je mlada vladarica uspjela obraniti prijestolje.

Svojom državom vladala je prilično mudro, uvodeći reforme, ali zadržavajući i umjerenost. Njen sin Josip II. kasnije je bio mnogo radikalniji i njegove radikalne reforme nisu u cijelosti uspjele.



Više o Mariji Tereziji pročitajte u 17. broju časopisa History.info.

Original možete pronaći na povijest.hr

Facebook Comments

Loading...
DIJELI