Mir u Velikom Varadinu – kraj građanskog rata u Hrvatsko-Ugarskom Kraljevstu (1538.)

Desetljećem krvavih obračuna najviše se okoristilo Osmansko Carstvo.

Nakon katastrofalnog poraza od Osmanlija na Mohačkom polju 1526. i pogibije kralja Ludovika II. Jagelovića, u hrvatsko-ugarskom kraljevstvu već sljedeće godine izbija građanski rat. Naime, nakon što je hrvatsko plemstvo, i dio ugarskog, za kralja izabralo Ferdinanda I. iz dinastije Habsburg, ugarski velikaši, i dio hrvatskih, izabrali su erdeljskog kneza Ivana Zapolju za kralja. Tako su nastale dvije struje – unitaristi (pobornici Zapolje i starog hrvatsko – mađarskog saveza iz 1102.) i prohabsburgovci koje je predvodio hrvatski ban Krsto Frankopan i koji su bili za pristajanje Hrvatske i Ugarske uz moćno Sveto Rimsko Carstvo, čiji su carevi bili upravo Habsburgovci. Slijedilo je desetljeće krvavih obračuna čime se najviše okoristilo Osmansko Carstvo nastavivši s osvajanjima na hrvatskom i ugarskom području.

Zapoljina struja slomljena je tek na intervenciju Ferdinandovog brata, moćnog cara Karla V. čije su trupe ugušile pobunu u Ugarskoj i Erdelju. Nakon toga su Zapolja i unitaristi prisiljeni na predaju i potpisivanje Mira u Velikom Varadinu (današnja Oradea u rumunjskom Banatu) 24. veljače 1538. godine.

Prema mirovnom sporazumu Zapolji ostaje nominalni naslov kralja ugarskoga, hrvatskoga i dalmatinskoga te neposredna vlast nad Erdeljem i dijelom Ugarske, dok Ferdinand dobiva preostali dio Ugarske te cijelu „Slavoniju s Hrvatskom i Dalmacijom”. Nadalje, poslije Zapoljine smrti dobit će Ferdinand čitavu Ugarsku s Erdeljem, dobije li Zapolja sina, naslijedit će očeva imanja, koja će dobiti naslov Šipuška kneževina, povrh toga oženit će se s kojom kćeri Ferdinandovom. Sporazum predviđa i zajedničku obranu protiv Osmanlija.

Interesantna činjenica je da je ugovor bio tajan, a javno je objavljeno samo da su dvije strane sklopile primirje na godinu dana.



Pred smrt, 1540., Ivanu Zapolji se rodio sin te je ignorirao odredbe mira i svoja je prava prenio na sina Ivana Žigmunda. Ivan je tek 1570. godine pristao na odricanje od krune, zadržavši pritom Erdelj i nekoliko ugarskih županija.

piše: Dražen Krajcar

Facebook Comments

Loading...
DIJELI