Tunis je predstavljao važnu stratešku točku na Sredozemlju.
Kršćanske snage osvojile su Tunis, luku u sjevernoj Africi koja je bila pod vlašću Osmanskog Carstva, prvog lipnja 1535. godine. Vođa tog uspješnog pohoda bio je car Karlo V. Habsburški – najmoćniji kršćanski vladar u tadašnjoj Europi. On je bio kralj Španjolske i car Svetog Rimskog Carstva, a vladao je i nad velikim teritorijima na području današnje Belgije, Nizozemske, Italije i Francuske.
Tunis su Osmanlije zauzeli u doba sultana Sulejmana Veličanstvenog. Budući da su se car Karlo V. i Sulejman Veličanstveni međusobno sukobljavali oko vlasti nad Sredozemnim morem, Karlo V. poduzeo je korake da Osmanlijama otme strateški važan Tunis. Naime, Tunis je mogao služiti kao pomorska baza za napade na velikom dijelu Sredozemnog mora, a također je kontrolirao pomorski prolaz između sjeverne Afrike i juga Italije.
Caru Karlu V. u osvajanju Tunisa pomogle su i druge europske kršćanske snage, poput Portugala, Genove, malteških vitezova i pape. Nakon što je careva flota porazila osmansku, pod zapovjedništvom admirala Barbarosse, zauzet je sam grad pri čemu su kršćanski vojnici počinili masakr nad lokalnim muslimanskim stanovništvom (oko 30.000 ubijenih). Tunis nije dugo ostao u kršćanskim rukama, već 1574. godine Osmanlije ga vraćaju pod svoju vlast.
piše: Dražen Krajcar