Novo istraživanje koje je provelo Sveučilište u Yorku dalo je još argumenata protiv raširene predodžbe o neandertalcima kao priglupima i surovima. Iako je već poznato da su neandertalci brinuli o ranjenima, ovo istraživanje pokazalo je da su skrbili o bližnjima bez obzira na ozbiljnost bolesti ili ozlijede i ne samo onda kad im je to bilo u interesu. Drugim riječima, pomagali su bez obzira na to da li im je ranjenik ili bolesnik mogao uzvratiti uslugu.
Primjerice, arheolozi su analizom ostataka muškarca starog između 25 i 40 godina ustanovili da je posljednju godinu proveo gotovo nepokretan, ali ostali članovi njegove skupine nastavili su se brinuti o njemu do smrti upravo kao što su to kasnije radili drevni pripadnici naše vrste homo sapiens. Ekipa sa spomenutog sveučilišta pronašla je još nekoliko takvih slučajeva te stoga možemo zaključiti da ljudsko suosjećanje ima iznimno dugu povijest.
Piše: Boris Blažina
Original možete pronaći na povijest.hr