Nikola pl. Tomašić je 1903. bio ministar za Hrvatsku u vladi ugarskog premijera Károlyja Khuen-Héderváryja. Na premijerski položaj u Ugarskoj grof Khuen-Héderváry došao je prvi put 1903., nakon završetka banovanja u Hrvatskoj, koje je trajalo gotovo puna dva desetljeća.
Grof Khuen-Héderváry ponovno je postao ugarski premijer 1910., a upravo je tijekom mandata te vlade Tomašić postao ban. Na banskom je položaju Tomašić bio produžena ruka Khuen-Héderváryja, a podnio je ostavku 1912. godine, nakon neuspjele suradnje s Hrvatsko-srpskom koalicijom te propalog pokušaja osnivanja jake režimske stranke.
Zbog podržavanja režima Khuen-Héderváryja stekao je golemu nepopularnost među pripadnicima velikog dijela hrvatskog stanovništva. Ipak, zaslužan je za donošenje novog izbornog zakona 1910., kojim je biračko pravo bilo znatno prošireno, te za osnutak katedre za hrvatsku pravnu povijest u Zagrebu. Također, početkom njegovog banovanja uređeni su i obnovljeni Banski dvori.
Osim politikom, bavio se pravom i poviješću (doktorirao je pravo, a bio je i sveučilišni profesor). Bio je osnivač i predsjednik Hrvatsko-slavonske hipotekarne banke te počasni član JAZU-a. Preveo je djelo Konstantina VII. Porfirogeneta O upravljanju carstvom i popratio ga komentarima. Napisao je studije o temeljima hrvatskog državnog prava: Počela pogodbe i Pacta in favorem tertii te Temelji državnoga prava Hrvatskoga Kraljevstva. U njima dokazuje da Koloman 1102. godine nije Hrvatsku osvojio silom, nego je na vlast došao sporazumom.
Svoju veliku knjižnicu poklonio je Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici u Zagrebu. Nikola pl. Tomašić preminuo je u Trešćerovcu kraj Ozlja 1918. u 54. godini.
piše: Dražen Krajcar
Original možete pronaći na povijest.hr