Ovidije – veliki rimski pjesnik prognan od cara Augusta (43. pr. Kr.)

Njegovo najpoznatije djelo je mitološki ep Metamorfoze.

Jedan od najvećih pjesnika starog Rima Publije Ovidije Nazon (nosati) rođen je u mjestu Sulmona 20. ožujka 43. godine pr. Kr. O njegovom životu i stvaralaštvu najviše se zna iz njegove poezije, posebno iz elegične kolekcije pisama u stihu Tristia (hrv. Žalobnice), te iz zapisa Seneke Starijeg i Kvintilijana. Ovidije je podrijetlom iz ugledne provincijske obitelji viteškoga staleža, a obrazovao se u Rimu, gdje je isprva obnašao niže dužnosti u javnoj službi, no ubrzo se sasvim posvetio pjesništvu. Car August prognao ga je 8. godine na crnomorsku obalu u zemlju Geta, a razlozi do danas nisu posve jasni. Kako se daje naslutiti u pjesnikovu životopisu, u 10. elegiji 4. knjige Tristia, navukao je na sebe carev gnjev zbog neke pjesme, ali postoji vjerojatnost i da je bio umiješan u neki nepoznati skandal u carskoj obitelji. Iako je u trenutku odlaska u progonstvo Ovidije slovio za najvećega živućega rimskog pjesnika, ni August ni njegov nasljednik Tiberije nisu ga do kraja života pomilovali.

Ovidije je stvarao lako i brzo, njegova ostavština nadmašuje 30.000 stihova, a mnoštvo ih je i izgubljeno. Njegovo pjesničko djelo može se rasčlaniti u tri djela koji se i kronološki nastavljaju jedan na drugi: ljubavne elegije, etiološko pjesništvo i elegije iz progonstva, tugaljive i polemičke. Poznata djela su mu: Amores, Heroide, Ljubavno umijeće, Lijekovima protiv ljubavi, Tristia, Poslanice s Crnoga mora i mnoga druga. Prije odlaska u progonstvo Ovidije je završio i prvih šest knjiga Kalendara, o rimskim svetkovinama i obredima od siječnja do lipnja, to polovično dovršeno djelo objavljeno je tek posmrtno. Iz izvora se zna da je napisao i tragediju Medeja, ali je ona izgubljena.

Ipak, njegovo najpoznatije djelo je mitološki ep Metamorfoze, pisan u heksametrima u 15 knjiga, 250 priča i 11.995 stihova. U epu se prepričavaju grčke i rimske legende u kojima se javljaju preobrazbe od prve metamorfoze Kaosa do pretvaranja Cezara u Zvijezdu i apoteoze Augusta.

Ovidije je, uz Vergilija i Horacija, najtrajnije prisutni starorimski pjesnik u zapadnoj književnosti, likovnim umjetnostima i glazbi. Ovidije je umro u progonstvu u gradu Tome (danas Constanţa) na Crnom moru 17. ili 18. godine.



piše: Dražen Krajcar

Facebook Comments

Loading...
DIJELI