Napad na samostan Lindisfarne uzima se za početak razdoblja nordijske invazije na Europu općenito.
Prvi zabilježeni nordijski (u popularnoj literaturi vikinški) napad na Englesku dogodio se 8. lipnja 193. godine. Napadnut je samostan Lindisfarne, smješten na krajnjem sjeveru Engleske, u blizini graničnog područja sa Škotskom. Samostan Lindisfarne predstavljao je u to doba prvorazredno umjetničko, kulturno i kršćansko središte, značajno za cijeli europski kontinent. Nalazio se na otočiću udaljenom od obale samo oko kilometar i pol, do kojeg se za vrijeme oseke moglo doći kopnenim putem. Tamošnji je samostan postao slavan po Lindisfarnskim evanđeljima, prekrasno iluminiranim ranosrednjovjekovnim latinskim rukopisnim djelom koje se očuvalo do danas. Ta se evanđelja čuvaju u Britanskoj knjižnici u Londonu, a stara su oko 1.300 godina (izrađena su vjerojatno stotinjak godina prije spomenutog napada).
Ponekad se nordijski napad na samostan Lindisfarne uzima i za početak razdoblja njihove invazije na Europu općenito, s obzirom na to da se radilo o jednom od najranijih incidenata tog tipa. Nordijci su u to vrijeme bili nekršćani, a samostanske redovnike su masakrirali. Otočić Lindisfarne, kojeg se naziva i Svetim otokom, sa svojim plitkim plažama, bio je prikladan za pristanak nordijskih brodova. Inače, površina tog otoka iznosi oko 400 hektara pri visokoj plimi (pri niskoj je plimi, kao što je spomenuto, taj otok praktički povezan s kopnom), a na njemu u današnje vrijeme živi samo oko 180 stanovnika.
piše: Dražen Krajcar