Dana 23. lipnja 1661. potpisan je ženidbeni ugovor u ime britanskog kralja Karla II. i portugalske princeze Katarine od Braganze. Po tom je ugovoru Engleska dobila od Portugala, u ime svojevrsnog miraza, koloniju Bombaj u Indiji, koja će kasnije postati jednim od glavnih središta britanskog kolonijalnog imperija. Uz to, Engleska je dobila i luku Tanger u sjevernoj Africi (na ulazu u Gibraltarski tjesnac) te trgovačke povlastice u Brazilu i Aziji. Dapače, Britancima je dodijeljena i milijunska novčana svota te sloboda trgovanja i vjeroispovijesti u Portugalu (Engleska bila je većinski protestantska, a Portugal većinski katolička zemlja).
Zauzvrat su Portugalci od Engleza dobili vojnu i pomorsku potporu u sukobima s Španjolskom, a princeza Katarina dobila je pravo zadržavanja svoje katoličke vjere nakon doseljenja u London. Doista, Katarina je u Portugalu bila odgojena većinom u samostanu i zadržala je snažan katolički vjerski karakter i kao britanska kraljica.
Premda je to u većinski protestantskoj Engleskoj izazivalo protivljenje, Katarina je kao kraljica prakticirala katoličke obrede u sklopu svoj dijela dvora (njen suprug kralj Karlo II. i dalje je ostao protestant).
Postoji teorija da je upravo kraljica Katarina potaknula običaj pijenja čaja u Engleskoj. Naime, taj je običaj navodno u njenom rodnom Portugalu bio raširen ranije nego u Engleskoj, a u toj je zemlji doživio uspon u drugoj polovini 17. stoljeća. Katarina je poživjela sve do 18. stoljeća, a umrla je 1705. godine.
Original možete pronaći na povijest.hr