Predsjednik Wilson iznio program 14 točaka (1918.)

Dok je Europom još bjesnio Prvi svjetski rat, a obje strane su bile u pat poziciji, SAD je nakon godina neutralnosti ušao u rat na stranu Antante u travnju 1917. godine. Uprkos ratnom angažiranju predsjednik SAD-a Wodrow Wilson nije, za razliku od svojih europskih saveznika, želio totalnu pobjedu već je naginjao mirnom rješenju putem pregovora.

Upravo stoga Wilson je 8. siječnja 1918. pred američkim Kongresom iznio svoj plan u povijesti zapmćen kao 14 točaka. Taj program bio je prije svega odgovor na Lenjinov potez iz prethodne godine, kad je ovaj objavio plan Antante (Rusko Carstvo, Ujedinjena Kraljevina, Francuska, Italija) o podjeli država Centralnih sila nakon Njemačke kapitulacije.

Iako je program iznesen deset mjeseci prije Njemačke kapitulacije, upravo je on postao osnova poretka nakon njemačke predaje, te se na temelju njih pregovaralo na pariškoj mirovnoj konferenciji koja je rezultirala versajskim mirovnim ugovorom. Međutim, samo četiri od četrnaest točaka su u potpunosti primijenjene u poratnoj obnovi Europe, a SAD je odbio ratificirati versajski ugovor unatoč Wisonovom žestokom lobiranju.

Slijedi popis tih 14 točaka:

1. ugovori o miru trebaju se sklapati javno i poslije toga ne smije biti nikakvih tajnih sporazuma, a diplomacija će uvijek raditi javno;



2. apsolutna sloboda pomorske plovidbe tijekom rata i mira izvan teritorijalnih voda;

3. ukidanje svih ekonomskih prepreka;

4. snižavanje nacionalnih naoružanja na najmanju moguću mjeru koja odgovara sigurnosti pojedinih zemalja;

5. nepristrano rješavanje kolonijalnih zahtjeva, uzimajući u obzir interese naroda o kojima je riječ;

6. odlazak stranih vojnih snaga s ruskog teritorija;

7. odlazak stranih vojnih snaga iz Belgije i uspostava njene pune suverenosti;

8. oslobađanje cijeloga teritorija Francuske s korekcijom granice u Alzasu i Loreni koje su 1871. oduzeli Prusi;

9. uspostava Italije u njenim nacionalnim granicama;

10. puna sloboda za autonoman razvitak naroda Austro-Ugarske;

11. evakuacija Rumunjske, Srbije i Crne Gore te slobodan prilaz moru za Srbiju;

12. autonoman razvoj za neturske narode u Osmanskom Carstvu, slobodan prolaz kroz Dardanele;

13. osnivanje slobodne Poljske s izlazom na more i priključenje Poljskoj onih teritorija koji su naseljeni Poljacima;

14. osnivanje Lige naroda, koje će pružiti jamstvo za političku i teritorijalnu neovisnost malih država.

piše: Dražen Krajcar

Facebook Comments

Loading...
DIJELI