Prva prava hrvatska banka započela je s financijskim poslovanjem 14. prosinca 1846. godine. Izvorni joj je naziv bio Perva horvatska štedionica, a kasnije je modificiran u Prva hrvatska štedionica. Osnivači te ustanove bili su Ljudevit Gaj, Dimitrije Demetar, Antun Mažuranić, barun Ambroz Vranyczany, barun Franjo Kulmer i Anastas Popović, koji je bio i prvi predsjednik.
Karakteristika Prve hrvatske štedionice bila je upravo njena utemeljenost na hrvatskom kapitalu, za razliku od drugih banki koje su se temeljile na stranom kapitalu i koje često nisu vodile previše interesa o razvoju hrvatskog gospodarstva. Naime, 19. stoljeće bilo je doba snažne industrijalizacije, a banke su imale veliku ulogu u financiranju tog razvoja. Između Prve hrvatske štedionice i drugih banaka vladala je velika konkurencija, koja je ponekad zalazila i u područje ideoloških, političkih i nacionalnih sukoba.
Početna glavnica banke bila je 40.000 forinti, a stalnim rastom štednih uloga i opreznim poslovanjem toliko se uvećala da je početkom 20. stoljeća držala 20 % štednih uloga u Hrvatskoj. Od kraja 1850-ih godina uvedeno je i kreditno poslovanje. Snaga kapitala omogućila je Štedionicida izraste u glavnog kreditora nacionalnog obrta, industrije i trgovine.
Djelovanje je započela u kući na tadašnjoj Harmici, a ubrzo se preselila u Dugu ulicu (dana Radićeva ulica). Potkraj 19. stoljeća Prva hrvatska štedionica sagradila je u Zagrebu svoje velebno novo središte – danas poznato po prolazu Oktogon. Ta zgrada u Ilici 5 nazvana je Palača Prve hrvatske štedionice i bila je velikih dimenzija, naročito za tadašnji Zagreb.
piše: Dražen Krajcar
Original možete pronaći na povijest.hr