Fotografije su izazvale priličnu senzaciju, jer se pokazalo da se ta strana Mjeseca znatno razlikuje od one vidljive sa Zemlje.
Sedmog listopada 1959. godine čovječanstvo je po prvi put dobilo priliku vidjeti kako izgleda tamna strana Mjeseca. Radi se o tome da je Mjesec, zbog približne sinkroniziranosti rotacije, uvijek okrenut prema Zemlji jednom svojom stranom. Točnije, sa Zemlje se može vidjeti otprilike 59 % mjesečeve površine zbog libracije (promjene orijentacije Mjesečeve površine u odnosu na motritelja na Zemlji).
Prve snimke tamne strane Mjeseca snimila je sovjetska sonda Luna 3. Fotografije su izazvale priličnu senzaciju, jer se pokazalo da se ta strana Mjeseca znatno razlikuje od one vidljive sa Zemlje. Naime, tamna strana Mjeseca nema ni približno toliko Mjesečevih mora (tamnih zaravni nastalih izlijevanjem lave). Naprotiv, na udaljenoj strani krateri su gušće raspoređeni.
Mnogo formacija na tom dijelu Mjeseca imenovali su Sovjeti, jednostavno zato što su je prvi proučavali. Npr. jedno od rijetkih mora na toj strani zove se Moskovsko more (lat. Mare Moscoviense).
Do danas nije napravljeno nijedno uspješno slijetanje na tamnu stranu zemljinog prirodnog satelita. Sva su slijetanja i istraživanja izvršena na strani okrenutoj prema Zemlji, većinom zbog lakše izravne telekomunikacije s letjelicama. Inače, na tamnu stranu Mjeseca pala je od ljudskih objekata samo američka letjelica Ranger 4, ali tako da se neplanirano srušila i nije poslala nikakve podatke na Zemlju.