Američki znanstvenik Harry K. Daghlian smrtonosno je ozračen pri rukovanju jezgrom nuklearne bombe 21. kolovoza 1945. godine. Radilo se o prvoj nesreći tog tipa u svjetskoj povijesti. Daghlian je preminuo od posljedica zračenja 25 dana nakon nesreće, unatoč tome što su mu u međuvremenu pruženi uvjeti intenzivne medicinske skrbi.
Do nesreće je došlo pri njegovom izvođenju eksperimenta s nuklearnom jezgrom izrađenom od plutonija i galija, u laboratorija Los Alamos u američkoj saveznoj državi Novom Meksiku. Daghlian je još od 1944. sudjelovao na znamenitom projektu Manhattan, koji je rezultirao izradom prve nuklearne bombe u svjetskoj povijesti.
Spomenuta jezgra koja je smrtonosno ozračila Daghliana bila je teška 6.200 grama i imala je oblik kugle promjera 89 milimetara. Bila je namjerno napravljena s masom samo oko 5 % manjom od kritične (potrebne za ulazak u lančanu reakciju nuklearne fisije). Spomenutog je dana Daghlian eksperimentirao s neutronskim deflektorima u obliku opeka od volframovog karbida, koji su neutrone odbijali natrag prema jezgri. Prilikom ručnog slaganja opeka oko jezgre posljednja od njih pala mu je slučajno na sklop i dovela sustav u superkritično stanje (došlo je do lančane reakcije cijepanja atoma).
Kako bi spriječio veću nesreću, Daghlian je brzo krenuo rastavljati hrpu opeka, ali je pritom smrtonosno ozračen. Primio je pri nesreći dozu od čak 5,1 siverta, jednaku otprilike kao osoba koja bi 5.100.000 puta obavila rendgenski pregled ruke. Njegova je primljena doza čak oko 100 puta nadmašivala najveću dozvoljenu godišnju dozu za osobe koje rade s radioaktivnim tvarima. Pri rukovanju istom jezgrom smrtonosno je ozračen devet mjeseci kasnije još jedan znanstvenik, Louis Slotin.
Original možete pronaći na povijest.hr