Dijabetes se često naziva bolešću modernog doba, ali je poznata od starog vijeka, kada je i dobila naziv. Mnogi su liječnici od Indije do Grčke primijetili da je urin dijabetičara sladak, no tek su europski liječnici u 18. stoljeću povezali poremećaj rada gušterače sa šećerom u urinu i dijabetesom kao bolesti. Trebalo je još dvjestotinjak godina da se otkrije hormon inzulin i uspješno primijeni u liječenju.
Budući da inzulin pod mikroskopom izgleda kao nakupina otoka razasuta po gušterači, spoj je dobio naziv prema latinskoj riječi za otok – insula. Prvo uspješno liječenje inzulinom kod čovjeka dogodilo se 11. siječnja 1922. u Torontu, u Kanadi. Dječak od 14 godina dobio je prvu injekciju inzulina, ali lijek nije bio dovoljno razvijen, pa je dobio tešku alergijsku reakciju. Problemi su uklonjeni nakon desetak dana i dječak je primio još jednu injekciju inzulina, nakon čega je snižena razina šećera. Lijek su razvili Frederick G. Banting, Charles H. Best i James Collip i bio je životinjskog porijekla.
Piše: Marsela Alić
Original možete pronaći na povijest.hr