Rab se prvi puta spominje još u starom vijeku u putopisu grčkog geografa Pseudo-Skilaksa.
Grad Rab, smješten na istoimenom jadranskom otoku, obranio se od najezde Normana 9. svibnja 1075. godine. U spomen na taj događaj taj se datum slavi kao Dan grada Raba, a naziva se Dies Victoriae (hrv. Dan pobjede).
Prema pučkoj legendi grad je od Normana spasila relikvija svetog Kristofora, koji je i zaštitnik grada i cijelog otoka. Predaja kaže da su opkoljeni građani Raba na gradske zidine izložili relikvije sv. Kristofora nakon čega su Normani odustali od opsade. Razna čuda koja su navodno spasila Rab zapisao je biskup Juraj de Hermolais u 13. stoljeću u djelu Čuda Sv. Kristofora.
Inače, Rab se prvi put spominje još u starom vijeku u putopisu grčkog geografa Pseudo-Skilaksa koji ga naziva Mentorides. U rimskim spisima grad Rab naziva se Araba, a u kasnijim latinskim ispravama označava se različitim imenima: Arbia, Arbiana, Arbitrana, Arbum i Arbe. Uglavnom, do danas nije točno utvrđeno kako je nastalo ime Rab, a kao najvjerojatnije objašnjenje navodi se da je ime otoka i grada nastalo od ilirskog imena Arba, u značenju šumovit ili zelen. Samo ime Rab u dokumentima se spominje tek u 15. stoljeću.
Prvi stanovnici Raba bili su Iliri (pleme Liburna), nakon kojih su stigli Grci pa Rimljani. Tijekom srednjeg vijeka grad i otok dolaze pod vlast hrvatskih narodnih vladara, a zatim i Hrvatsko-ugarskih kraljeva da bi ga 1409. pripojila Mletačka Republika pod kojom je ostao do Napoleonovog vremena. Nakon pada Napoleona Rab je pripojen Habsburškoj Monarhiji u čijem sastavu ostaje do 1918. godine kada ga anektira Italija, a 1921. sporazumom je pripojen Kraljevini SHS. U Drugom svjetskom ratu ulazi u sastav fašističke Italije do njezinog sloma 1943. godine, nakon toga kratko je bio pod vlašću Nijemaca, a krajem rata ulazi u komunističku Jugoslaviju.
Osamostaljenjem Hrvatske Rab postaje prepoznatljiva turistička destinacija velikom broju turista iz čitavog svijeta.
piše: Dražen Krajcar
Original možete pronaći na povijest.hr