Dana 30. listopada 1911. započela je prva Solvayeva konferencija, zanimljiv skup znanstvenika s međunarodnim ugledom. Među sudionicima te konferencije bili su Walther Nernst, Hendrik Antoon Lorentz, Wilhelm Wien, Marie Curie, Henri Poincaré, Max Planck, Arnold Sommerfeld, Frederick Lindemann, Maurice de Broglie, Ernest Rutherford, Heike Kamerlingh Onnes i Albert Einstein. Neki od njih već su tada bili nobelovci, a mnogi su kasnije dobili Nobelove nagrade. Primjerice, Marie Curie dobila je Nobelovu nagradu za fiziku osam godina ranije, a Nobelovu nagradu za kemiju upravo te godine.
Znameniti Albert Einstein imao je u razdoblju održavanja prve Solvayeve konferencije 32 godine i bio je jedan od najmlađih sudionika (najmlađi je bio Frederick Lindemann, kasnije poznat i kao lord Cherwell, kome je bilo samo 25 godina). Prvom konferencijom predsjedao je Hendrik Antoon Lorentz, znameniti nizozemski fizičar, koji je Nobelovu nagradu za fiziku dobio još 1902. kao drugi čovjek u povijesti (prvi je bio Wilhelm Conrad Röntgen, koji ju je dobio 1901. godine).
Solvayeva konferencija nazvana je po belgijskom kemičaru i industrijalcu Ernestu Solvayu, koji se obogatio svojim pronalascima i koji je organizirao taj znanstveni skup. Budući da je konferencija bila uspješna, organizirane su i naredne Solvayeve konferencije u razmacima od po nekoliko godina. Na njima su također sudjelovala mnoga zvučna imena iz svijeta znanosti, uključujući, osim već navedenih, Nielsa Bohra, Wernera Heisenberga, Maxa Borna i Erwina Schrödingera.
Original možete pronaći na povijest.hr