Titova Jugoslavija regulirala odnose s Vatikanom

0
216

Još od početka socijalističke Jugoslavije 1945. godine, odnosi komunista s Katoličkom Crkvom bili su zategnuti. Zatvoren je zagrebački nadbiskup Alojzije Stepinac, a svojedobno je uhićen i njegov budući nasljednik Franjo Šeper. Kad je Sveta stolica proglasila Alojzija Stepinca 1952. kardinalom, Jugoslavija je prekinula diplomatske odnose s Vatikanom. Ipak, tijekom 1960-ih dolazi do poboljšanja odnosa. S jedne strane je došlo do liberalizacije u Jugoslaviji, a s druge strane je i Katolička Crkva doživjela promjene u sklopu Drugog vatikanskog koncila. Pregovori između Svete stolice i Jugoslavije počeli su 1964. godine.

Promjene su se vidjele i u praksi. Tako je već od 1962. počeo izlaziti Glas Koncila, koji je postao najvažnije crkveno glasilo. Dana 26. lipnja 1966. nakon dugotrajnih pregovora, potpisan je u Beogradu protokol kojim su regulirani odnosi Svete Stolice i SFRJ. Jugoslavenske su vlasti tim protokolom potvrdile slobodu vjeroispovijesti, jednakopravnost svih vjerskih zajednica i odvojenost crkve i države. Katoličkoj Crkvi zajamčeno je slobodno obavljanje vjerskih poslova i uvažena je nadležnost Svete Stolice nad Katoličkom crkvom u Jugoslaviji u duhovnim stvarima.

S druge strane, Vatikan je izjavio da svećenici ne mogu svoje crkvene i vjerske funkcije zloupotrebljavati u političke svrhe i osuđeno je političko nasilje i politički terorizam. U sljedećim godinama odnosi Crkve i države bili su sve bolji. Od 1966. dopuštena je prodaja ploča s Božićnim pjesmama u trgovinama. Dozvoljena je i izgradnja prve nove poslijeratne crkve u Zagrebu (u Sigetu). Godine 1968. prevedena je Biblija na hrvatski jezik, a 1970. uspostavljeni su i diplomatski odnosi Vatikana i SFRJ. Konačno, 1971. Tito je posjetio Vatikan, susrevši se s papom Pavlom VI.

Loading...