Istanbulska konvencija – masonsko zeleno svjetlo pedofilima na putu u novi svjetski poredak…

0
1863

Svi naši zastupnici iz svih stranačkih grupacija, koji su glasovali 'za' Istanbulsku konvenciju i postali dio većine, očito ne znaju da su postali dio mehanizma koji želi dehumanizirati svijet, ljudskoj vrsti izbrisati ljudsko lice, da su postali dio sustavnog programa kontrole i manipulacije ljudima i njihovim 'rasplodom', što je naziv za djecu, osmišljen je u Ujedinjenoj velikoj loži Engleske u 19. stoljeću. Dakle, procesa koji je započeo davno i koji sada poprima svoje finalno obličje

Ovaj tjedan je u Europskom parlamentu ratificirana Istanbulska konvencija, akt Vijeća ministara Vijeća Europe, za koju su se građani RH u javnoj raspravi većinom izrazili – “protiv”. Konvencija prihvaćena u Istanbulu 2011., pripremana je još od 2008. godine kao “sveobuhvatni pravni okvir za sprječavanje i borbu protiv nasilja nad ženama i obiteljskog nasilja”. Ako je samo to, onda su naši zastupnici, svi do jednoga po svim stranačkim grupacijama u Europskom parlamentu – mogli glasovati – protiv konvencije. I to ne iz uvjerenja, već iz čistoga razloga što se nasilje nad ženama i obiteljsko nasilje s nultom tolerancijom i jasno definiranim i razrađenim odredbama, već nalazi u našem kaznenom zakonodavstvu. Ali, bit je u tome da Istanbulska konvencija krije opasnu stvar i ide protiv naravnog zakona koji je jednak za sve i desne i lijeve i konzervativce od kojih dio nešto razumije, te izludjele ljevičare koji su uzavreli društvene mreže s “jednakosti, pravdom, ljubavi i antidiskriminacijom spolnih manjina”.

Ova konvencija je prvi međunarodni ugovor Vijeća Europe u čijem kreiranju nisu sudjelovale države članice, njih 47, već je kreirala radna skupina, a države su samo prihvatile, točnije, bile stavljene u poziciju da prihvate finalni tekst. Prostora za javnu raspravu među državama nije bilo. Sad, kad je konvenciju ratificirao Europski parlament, zakonodavno tijelo EU-a (prema potrebi, doduše, zakonodavno), u međunarodno pravo po prvi put ulazi rod i rodni identitet, kao pravna kategorija neovisna o spolu. Od naših zastupnika svi su glasovali “za”, osim Marijane Petir (EPP-Nezavisna), Ruže Tomašić (ECR-HKS), Ivice Tolića (EPP-HDZ), dok su Ivana Maletić (EPP-HDZ) i Davor Škrlec (ZELENI-Nezavisni), bili suzdržani. Svakako da su u ovom slučaju više pod povećalom zastupnici iz konzervativnih stranačkih  grupacija, pa je teško odrediti tko se nakon glasovanja više “isprovaljivao” – Dubravka Šuica (EPP-HDZ) ili Željana Zovko (EPP-HDZ), koja je po redoslijedu Karamarkove liste na posljednim EU izborima naslijedila Andreja Plenkovića.

Loading...

Nesvjesne Šuica i Zovko

Šuica je izjavila kako bi im bilo lakše da je konvenciju ratificirala Milanovićeva vlada(???), te da je važnije usvojiti ju zbog sprječavanja nasilja nad ženama, nego ju odbaciti zbog riječi, kao što su spol ili rod. Nesvjesna kao i Šuica, da to više nisu riječi već opasne pravne kategorije, Željana Zovko, koja dolazi iz HDZ-a BiH, je kazala da je to za nju povijesna prilika da napravi nešto za narod koji predstavlja i još je nešto “bulaznila” o tome da se BiH mora graditi na način na koji je “napravljena” Europska unija. Zovko to govori u trenutku dok EU razmatra planove o više brzina, a njezinu i našem narodu u BiH prijeti dekonstitucionalizacija. Svi naši zastupnici iz svih stranačkih grupacija, koji su glasovali “za” i postali dio većine, očito ne znaju da su postali dio mehanizma koji želi dehumanizirati svijet, ljudskoj vrsti izbrisati ljudsko lice, da su postali dio  sustavnog programa kontrole i manipulacije ljudima i njihovim “rasplodom”, što je naziv za djecu, osmišljen je u Ujedinjenoj velikoj loži Engleske u 19. stoljeću. Dakle, procesa koji je započeo davno i koji sada poprima svoje finalno obličje.

Da su Šuica i društvo iz HDZ-a (iznimka je Tolić), malo pogledali unatrag, vidjeli bi da je Luca Volonte, nekadašnji predsjednik njihove grupacije – Europske pučke stranke (EPP), još pri usvajanju prijedloga rezolucije u parlamentarnoj skupštini Vijeća Europe kazao: “Riječ je o rezoluciji posve pogrešnoj, jer je protiv naravi i pogrešnoj još zato jer se pravno, pripadnost rodu, muškom ili ženskom, određuje po naravnoj odanosti, bez obzira na spolne sklonosti”. Volonte je tada posebno izrazio zabrinutost za maloljetnike, jer bi istospolni roditelji mogli utjecati na rodnu pripadnost vlastite djece, te osim fizičke štete promjene spola, nanijeti im i ogromnu psihološku štetu. To, na što je Volonte upozorio je, zapravo, cilj “nevidljivih”  kreatora Istanbulske konvencije. Na Volonteovom tragu, upozoravalo je Britanski parlament, Kraljevsko psihijatrijsko društvo, kada je u Westminsteru  izglasan zakon o pravu na roditeljstvo istospolnih parova, pa ih konzervativna torijevska većina nije poslušala. Zato ne čudi da su svi zastupnici-torijevci okupljeni u stranačkoj grupaciji konzervativaca i reformista (ECR), koja je desnije u parlamentarnom spektru od pučana – glasovali za usvajanje Istanbulske konvencije. U Velikoj Britaniji, kako sam već napisao, u 19. stoljeću je rođena ta ideja koja danas “vlada” svijetom.

“Crni vračevi”, kako su sebe nazivali najistaknutiji članovi Britanskog kraljevskog društva, tražili su koncept stvaranja jednosvjetske despotske države (čitaj: globalizacija) i tim konceptom trebalo je, primamljivim modelom koji jamči uspjeh, zadovoljiti britansku aristokraciju, ali i radništvo. Model je osmislio John Ruskin, mason, britanski sociolog sa Sveučilišta Oxford. Uporište za svoj model pronašao je u Platonovoj “Državi”, u kojoj vladari trebaju biti obrazovani i mudri, potom u eugeničarima poput Darwina, Malthusa i Galtona, te u biheviorizmu, odnosno genetici biheviorizma. Oxford je odjednom u 19. stoljeću počeo propagirati školovanje radnika, u svjetlu britanske obrazovne tradicije koja je visoko u sustavu vrijednosti britanskog društva, kao i vladavinu prava, poštenje, itd. Ciljanim školovanjem, radništvo se pretvaralo u srednji stalež koji je postajao sve moćniji i spremniji upravljati državama, te “pod čizmom” držati treći stalež koji je najmnogobrojniji, a to je tzv. – običan puk. Uspostavljena je logika kontrole i samoodržanja u kojem je pedofilija jedan od najučinkovitijih instrumenata kontrole. Taj provedeni plan “Crnih vračeva” iz Kraljevskog društva, bitno je utjecao na oba staleža: na masonsku aristokraciju koja vlada i koju čine “obogotvoreni” eugenici, te na obrazovani moćni srednji stalež. Britansko masonstvo sraslo je s njihovom aristokracijom i Anglikanskom crkvom i ima potpuni monopol nad financijama i gospodarstvom putem trgovine i bankarstva. Iz sjene ima potpunu kontrolu nad državama. Srednji stalež, kroz političke stranke, fiktivno vlada zemljom i uživa u zajedničkom bogatstvu. Masonski socijalni darvinizam i eugenika od 19. stoljeća su glavna platforma funkcioniranja Velike Britanije, uključujući i njezin politički sustav, a danas je postala i nova platforma zapadnoga svijeta . Vladavina nadstaleža eugenika, temeljna je misao onoga što se naziva “novi svjetski poredak”.

Pod krinkom sloboda, demokracije i vladavine prava…

O svim ovim stvarima proročanski su pisali dvojicaknjiževnika. Orwell, u svom kultnom romanu o “Velikom bratu”, nazvanom “1984”, te Aldous Huxley, u knjizi “Vrli novi svijet”, objavljenoj davne 1932. godine. I Orwell i Huxley su inspiraciju za svoje romane crpili u vlastitoj povezanosti s iluminatskim fabijanskiom društvom. “Vrli novi svijet” govori o sustavu svijeta u potpunoj kontroli, u kojem se djeca podižu u kolektivnim odgajalištima, od rođenja naučena da poštuju samo – Državu. Učine li ta djeca, piše Huxley, bilo što suprotno programiranim uputama, podvrgavaju ih elektrošokovima. Djecu u “vrlom novom svijetu” pretvara se u nezasitne potrošače, kako bi se pokretao motor industrijske proizvodnje. Bit te kontrole u Huxleyevu romanu, je sklanjanje mališana od utjecaja njihovih roditelja i razbijanje obiteljske zajednice.

Britansko Ministarstvo unutarnjih poslova, npr., čak uzima otiske prstiju djece mlađe od pet godina, pravdajući to probnim ispitivanjem programa biometrijske kontrole identiteta, za koju imamo sve razloge sumnjati, odnosno vjerovati da je riječ o podvali. Udruge za zaštitu građanskih prava uglavnom su dio tog vala. Dovoljno je reći da su laburistički političari Harriet Harrman, Jack Dromey i Patricia Hewitt, kao čelni ljudi “Nacionalnog vijeća za civilne slobode” bili saveznici organizacije “Pedofilska razmjena informacija”, gurali u parlamentu povelju “Lolita” za legalizaciju incesta, lobirali da se dob svojevoljnog pristanka na seks smanji na deset godina starosti, ako dijete “pristane shvaćajući prirodu čina”, lobirali u parlamentu za ljudska prava pedofila, itd. Sve pod krinkom sloboda, demokracije i vladavine prava – modelu kojeg je mason Ruskin osmislio na Oxfordu u 19. stoljeću.

Još 1969., rotšildski cionist dr. Richard Day je kazao da obitelj, sukladno planu, treba sve više gubiti na važnosti. Odmah nakon te izjave Britansko humanističko udruženje je objavilo kako želi i kani razoriti tradicionalnu kršćansku obitelj, “pravdajući” to činjenicom da humanizam – odbacuje religiju. Kad se sve ovo sabere i kad pogledamo tekst Istanbulske konvencije, vidimo da je taj tekst, zapravo, suvremena varijanta, operacionalizacija teza davno postavljenog plana. Države koje su ratificirale Konvenciju mogu biti izložene pritiscima tzv. “međunarodnog nadzornog mehanizama” GREVIO, koji nadzire provedbu Konvencije, pogotovo na području državnih javnih politika (školstvo, mediji, antidiskriminacijska politika…) Pa, u skladu s tim piše: “Stranke će poduzeti potrebne mjere za promicanje promjena u društvenim i kulturnim obrascima ponašanja žena i muškaraca s ciljem iskorjenjivanja predrasuda, običaja, tradicija i svih drugih postupanja u praksi koja se temelje na ideji manje vrijednosti žena ili na stereotipnim ulogama žena i muškaraca.” … “Stranke će osigurati da se kultura, običaji, vjera, tradicija ili takozvana ‘čast’, neće smatrati opravdanjem za bilo koje djelo nasilja obuhvaćeno područjem primjene ove Konvencije.“ … “Stranke će poduzeti, kada je to primjereno, potrebne korake kako bi nastavne materijale o pitanjima, kao što su ravnopravnost žena i muškaraca, nestereotipne rodne uloge, uzajamno poštovanje, nenasilno rješavanje sukoba u osobnim odnosima, rodno utemeljeno nasilje nad ženama i pravo na osobni integritet, prilagođeno razvojnim sposobnostima učenika, uključile u redovni nastavni plan i program i na svim razinama obrazovanja.” … “Stranke će poduzeti potrebne korake za promicanje načela iz stavka 1. kako u neformalnim obrazovnim okruženjima, tako i u sportskim, te kulturnim okruženjima i okruženjima za slobodno vrijeme, te u medijima.” Pod “neformalno obrazovanje” se misli i na vjerske obrazovne ustanove.

Katolička crkva najopasnija za ‘novi poredak’

 Bez dvojbe, najveća opasnost za “novi svjetski poredak” je – Katolička crkva. Na nju, svakako ne treba gledati nekritički kroz crno-bijelu prizmu borbe “protiv Sotone”, kako se danas na zabavan način govori o opasnosti, koja sebe više uopće ne mistificira, a  Katolička crkva i sama nije lišena tih utjecaja. Ali je istodobno i jedina institucija koja je s milijunima vjernika koji je slijede, sposobna i spremna uhvatiti se u koštac sa svojim grijesima. Joseph Ratzinger, kasnije papa Benedikt, 1984. je u doktrinu ugradio masoneriju kao protukršćansko i protukatoličko djelovanje. Britanska javna televizija, BBC, posebno Saville, Rolf, Harris i ostali identificirani  pedofili u toj medijskoj kući – Katoličku crkvu su proskribirali kao pedofilsku organizaciju, iako, prema svim istraživanjima, najmanje pedofila dolazi iz te vjerske zajednice. Katolička se crkva, svjesna svega, osobito za mandata pape Benedikta, transparentno i javno uhvatila u koštac sa zločinom pedofilije unutar vlastitih redova. Išlo se toliko daleko da su Ujedinjeni narodi, predlagali saslušanje Pape, a Vatikanska komisija u dva navrata je davala svoj iskaz pred UN-ovim povjerenstvom za prava djeteta.

Čak i novinari su primijetili da ono što Povjerenstvo govori, nema čvrstoga uporišta, a kad se pogleda sastav tog povjerenstva iz 2014., iz ove perspektive je i više nego jasno da ga je postavio “moderni Babilon” – središte političke moći masonske oligarhije. I dok su oni “saslušavali” predstavnike Vatikana, Europski parlament je u trećem pokušaju usvojio “Estrellu” – rezoluciju kojom se dob svojevoljnog stupanja u seksualne odnose s maloljetnim osobama snižava na 11 godina!!! Gotovo je istovjetna onoj koju je “Nacionalno vijeće za civilne slobode”, kroz troje laburista, guralo u Britanskom parlamentu. Ta činjenica je prošla bez ikakve kritike i “slavnog” UN-ovog povjerenstva koje saslušava vatikanske dužnosnike i medija. Baš kao i Istanbulska konvencija, koja je samo nastavak svega toga i daljnji proces  sabijanja u međunarodno pravni okvir.

Katolička crkva, kao najjača doktrinalna crkva, po čijem učenju ipak živi još dovoljan broj ljudi na kugli zemaljskoj, za “novi poredak” je najveća opasnost. I stoga sve rade kako bi je diskreditirali, rastočili i razjedinili… Taj scenarij već jasno vidimo u Hrvatskoj. Tako da “veliki vjernici”‘ iz Europske pučke stranke, te “pravednici” iz grupacije socijalista i liberala, mahom i svi od reda roditelji, trebaju debelo razmisliti u kakvoj su raboti sudjelovali…