Zemlja svjetskih prvaka ne zaboravlja sportske veličine koje su nastupale u njoj, pa se tako ne smijemo iznenaditi kako je sportska redakcija čuvenog francuskog lista L’Equipe napravila veliki intervju s proslavljenim hrvatskim reprezentativcem, Aljošom Asanovićem koji je svoje velike partije pružao u tri francuska kluba (Metz, Montpellier i Cannes) a ostao je u francuskoj nogometnoj javnosti zapamćen kao jedan od najboljih igrača svjetske smotre u toj zemlji 1998. godine kada je naša nacionalna vrsta osvojila brojčanu medalju.
Eto, 20 godina kasnije, Francuska i Hrvatska su se sučelili u finalu SP u Rusiji, pa je i to bio jedan od motiv Francuza za razgovor s Asanovićem kojeg je učinio dopisnik ovog lista iz Australije…
Oboružan lijepim epitetima, poput “doktor nogometa” ili “sef za loptu” pa i “najbolji asistent u povijesti nogometa” novinar se ponajviše orijentirao na francuske dane hrvatskog velemajstora, a Asanović se doslovce ispovjedao i rekao što je dobro, a što loše učinio tijekom francuskih epizoda u svojoj karijeri.
”Imao sam nezboravnih dana, pa igrati sa Zidaneom i Fernandesom, ovaj drugi vjerojatno jedan od najboljih veznih igrača svijeta, a ovaj prvi kasnije će biti najbolji, neprocjenjivo je i divno iskustvo„, priča Asanović. ”Ja sam učio od njih, oni od mene, igrali smo sjajno, bio je to nogomet iz najljepših priča”.
Nastavlja “vatreni lakat” francuskom novinaru…
”Zidane je radio kao teški radnik, nikad nije propustio niti jednu vježbu. Onako nadaren tim je vježbama davao i dodatni smisao, trudio se kao rijetko tko, odmah se vidjelo da je njegova namjera pobjeđivati”.
Za razliku od reprezentacije gdje je Asanović bio prepoznatljiv po impresivnim asistencijama u francuskim klubovima on je i te kako zabijao. Po petnaestak golova po sezoni je znao zabiti.
”Nisam bio sebičan, tukao sam uvijek kada mi se činilo da je to rezonski. I pogađao. Uživao sam u Francuskoj, makar sam morao i mogao više, ali sam sam bio krivac”.
Na opasku novinara na što točno cilja, Asanović je uzvratio:
”Imao sam sjajnu ponudu da nakon svog prvog kluba u Francuskoj, Metza pređen u europski jak i moćan Bordeaux. Došla je istovremeno ponuda i od Wengera u Monaco, no moj menedžer je u razgovorusa mnom odlučio da odem u Cannes, tu se najviše moglo kao zaraditi, ali s Bordeauxom se moglo osvajati trofeje, zaradilo bi se poslije i više. U Cannesu je, da me ne shvatite krivo, bilo sjajno, ali nismo osvajali trofeje. Makar smo imali mladog Zidanea. I to je bila moja najgora sportska odluka. Nekako, tih godina kao da sam se tražio. A lijepo me upozoravao predsjednik Metza Molinari, koji me i na svoju odgovornost pustio na prvu utakmicu hrvatske reprezentacije protiv SAD, da razmislim malo bolje o ponudi Bordeauxa. Bio sam još uvijek pogođen zbog činjenice da nisam išao na svjetsku smotru 1990. godine u Italiji, bio sam s Hajdukom najbolji igrač jugoslavenskog prvenstva a izbornik Ivica Osim me nije pozvao ni u širi kadar”.
Na pitanje koji mu je najteži trenutak karijere Asanović opet spominje Francusku…
”Onaj nesretni polufinale 1998. godine protiv Francuske na Stade de France, poveli smo i 45 sekundi kasnije primili gol. Igralo smo jako dobro, sreća nam je okrenula leđa, pa evo i sad u finalu protiv vas Hrvatska nije bila miljenica sreće. No, bile su to velike utakmice i uspomena na njih nikad ne blijedi. Da, bilo mi je teško, jer znam da smo imali i znanja i vještine i moći pobijediti, a nismo. Statistika me ubija, dva gola nam je dao Thuram, jedina dva gola u francuskoj vrsti u čak 142 nastupa. Ma, kako to? Možete li mi vi to objasniti? Ja sebi ne mogu”.
Morao je Asanović objašnjavati zašto se odlučio trenirati jedan iseljenički hrvatski klub u dalekoj Australiji i daleko od očiju svjetske nogometne elite…
”Dao sam riječ ljudima iz Melbourne Knightsa, činio mi se zanimljiv projekt. Makar su mnogi govorili da sam lud, no ja volim da mi je teško. Još sam kao trener mlad i nisam želio sjediti u Hrvatskoj i slušati samo o svojoj igračkoj povijesti. Radio sam uvijek kao pomoćnik, kod Bilića u mladoj i A hrvatskoj reprezentaciji, te potom i u moskovskom Lokomotivu, pa moram jednom početi i sam raditi. Možda se vidimo i u Francuskoj danas-sutra, pomalo”…
Na pitanje kojeg se igrača iz Francuskoj najbolje sjeća Asanović je duhovito i kao iz topa odgovorio:
”Basile Boli, moj Bože kako je jak bio taj momak, sjećam se dvoboja s njime, padao bih s nogu od umora. Bio je pravi igrač, a najsnažniji na svijetu. Bio je nevjerojatno moćan”.