Hrvatska nogometna reprezentacija ostala je nakon osvajanja svjetskog srebra bez trojice važnih nogometaša, međutim samo je jedan od njih za sada nenadomjestiv. Mario Mandžukić trenutno igra u životnoj formi, gotovo je nezamjenjiv u Juventusu, na Svjetskom prvenstvu odigrao je briljantno, ali odlučio je kako će se od sada posvetiti samo klupskom nogometu i potpuno se opravdano oprostio od Vatrenih nakon 11 godina, 89 utakmica i 33 gola.
Ipak, njegovim odlaskom nastala je rupa u vršku napada. Premda u klubu nerijetko igra krilo, katkada i beka ili pomaže vezi, Mandžukić je bio jedini pravi, istureni, napadač za Vatrene. Dalić je iz njega izvukao sve najbolje i najkorisnije za reprezentaciju i njegovim odlaskom ostala je velika praznina jer, realno, Hrvatska više nema napadača koji odgovaraju Mandžukićevu stilu igre.
Dalić je nakon prvenstva dobio tešku i nezahvalnu zadaću, pronaći Mandžukiću zamjenu. Tko god zaposjedne napad Vatrenih bit će na jakoj meti kritika jer Mandžukić je digao ljestvicu vrlo visoko, a samim time je i Dalićev odabir u pitanju.
Izbornik je na koncu pokušao s trenutno najraspoloženijim hrvatskim napadačima, Markom Livajom i Ivanom Santinijem, koji su u sjajnoj formi u AEK-u, odnosno Anderlechtu, a potonji čak dobio i Mandžin broj 17.
Međutim, Santini i Livaja u utakmicama s Portugalom i Španjolskom, nisu pokazali baš ništa što bi opravdalo njihov poziv. I tu nailazimo na problem. Tko će na kraju naslijediti Mandžukića?
Santini je fizički najsličniji Mandžukiću, ali doista je upadalo u oči njegovo nesudjelovanje u obrani i statika u vrhu napada. Super bi to izgledalo da su možda krilni igrači centrirali 20-ak puta na glavu Santinija, ali to nije igra koju Dalić pretjerano forsira, niti Vatreni prakticiraju takav stil igre koji uključuje gomilu centaršuta na takozvanog ‘target mana’. Također, Santini ne stvara onakav pritisak na braniče kakav je stvarao Mandžukić i kada se sve to pobroji, Hrvatska većinu vremena kada igra bez lopte, ima igrača manje. U današnjem nogometu – nedopustivo!
Livaja je pokazao nešto više, ali opet nedovoljno da bi ga se moglo proglasiti nasljednikom. Čop se vratio, ali tek je pronašao novi klub i u onih 20-ak minuta protiv Portugala nije napravio ništa značajno.
Dakako, tu je Kramarić, ali on se trenutno više profilirao kao polušpica ili čak neka vrsta ‘lažne devetke’ pa čak i krila i igrač je posljednje trećine terena, koji se rijetko spušta ispod centra po loptu, kao što je to Mandžukić znao raditi. Kramarić ima sjajne predispozicije, ima sjajan, katkada nepredvidiv šut, još bolji izvan šesnaesterca, ali skok igra mu je znatno slabija od Mandžukićeve i ruku na srce, neki put se zna zaigrati i zaboraviti na suigrače. Međutim, vjerojatno će on biti udarna igla, ali pozabavimo se još nekim imenima.
Možda bi najzanimljivije rješenje bio, Dinamov Mario Budmir. Da, zvuči malo čudno da 32-godišnjeg Mandžukića zamjeni njegov vršnjak, ali činjenica je da Budimir igra u životnoj formi, Bjelica ga je sjajno profilirao, u kaznenom prostoru je gotovo nepogrešiv, odlično igra glavom i dobro se pozicionira, a u duelu je izrazito jak sa svojih 193 cm. Svakako je opcija, barem privremena, o kojoj vrijedi razmisliti.
Druga opcija je Nikola Kalinić, napadač kojeg je Dalić otjerao u jeku Svjetskog prvenstva zbog toga što je ovaj odbio ući kao zamjena dva puta. Dalić je kasnije rekao kako je vjerojatno napravio grešku jer ga je otjerao, ali Kalinić se za sada nema namjeru vraćati, međutim, da je još u kadru, vjerojatno bi bio najbolja opcija.