"Mi? Mi smo zaslužili poraz, baš u najgorem trenutku, u smiraju utakmice. Zapravo, ovako postavimo stvari, Islanđani su zaslužili pobjedu. Igrali su kao moj Dinamo iz 1982. godine. Borbeno, igrači su bili galvanizirani, kako to običavam reći, a naši su bili - uspavani. Dakle, njihov trener je napravio posao, naš ga je promašio. Što im je Ćaćić rekao nemam pojma. Ali ono što im je rekao nije djelovalo
Ćiru Blaževića rijetko vidite nesretnog. No, poraz reprezentacije “koju je sam stvarao” na Islandu upropastilo mu je raspoloženje. “Da barem nisam gledao”; kliče i niti ne sluša naše pitanje. Uzima dah i ispaljuje rafale;
“Želio bih se uopće ne zamarati Ćaćićem i reprezentacijom, no nakon neprospavane noći šok mi i dalje traje. Znate li kakva je to utakmica bila, mislim prije njenog početka? To je ona vrsta utakmice u kojoj dobijaš sve u 90 minuta. Znaš da si bolji, da si vodeći i da pobjedom, ne remisom, pobjedom dobijaš sve. Prvo mjesto, šest bodova prednosti, pravo na kiks-dva do kraja kvalifikacija. Već si zagazio u Rusiju, samo da se smjestiš. Ali ne. Ćaćić si misli da je dobar i bod, zadržati će tri boda prednosti, imati će kontrolu. Pa ljudi moji, moja je izjava da ako želiš osvojiti bod moraš igrati na pobjedu. Jeste gledali utakmicu Engleza i Škota. Obje momčadi igrale su na pobjedu, zaslužile su i taj siromašan bod. Zaslužile”!
Hrvatska nije zaslužila bod, uvjereni ste u to?
“Mi? Mi smo zaslužili poraz, baš u najgorem trenutku, u smiraju utakmice. Zapravo, ovako postavimo stvari, Islanđani su zaslužili pobjedu. Igrali su kao moj Dinamo iz 1982. godine. Borbeno, igrači su bili galvanizirani, kako to običavam reći, a naši su bili – uspavani. Dakle, njihov trener je napravio posao, naš ga je promašio. Što im je Ćaćić rekao nemam pojma. Ali ono što im je rekao nije djelovalo. Niti smo napadali, niti smo se znali braniti, što se to igralo, koja je to koncepcija, što je on htio. Nitko to ne može shvatiti, zašto bih i ja”.
Ispada da ste vi prvi napali Ćaćića, sad vas svi kopiraju u kritikama?
“Nemojte me krivo shvatiti. Davno, davno, ma od prvog dana sam upozoravao na Ćaćića. Nisam zlurad, ali sada će svi govoriti ovo što sam ja govorio. Prekasno. Izgubljena je prilika, sad je svaka utakmica rizik, i bodovi i gol razlika i sve. Ovo je bio kaos, bilo bi čudo da je drugačije završilo. On je uništio dobre igrače, pa to je velemajstorski. Igrače treba usmjeriti, ogorčiti, napaliti, oni ne smiju pomisliti kako imaju siguran bod, a ako dođu još dva – dobro. Oni moraju znati da će posao biti krvav. A igrači su izgledali kao na korzu. Šetnja do iznemoglosti. Dok islandski nogometaši love slezenu pokraj aut linije, naši se pogledavaju. Nema favorita u nogometu, nikad nije ni bilo. Da, i ovo moram reći, sve je nalikovalo na utakmicu protiv Portugala”…
Kako to mislite?
“Ova momčad bila je zrela za europskog prvaka, ali on Pjacu ne uvodi u igru, on nešto čeka. I dočeka Ronalda i Quaresmu, umjesto da namlatimo Portugal mi plačemo nakon gola u zadnjim sekundama, baš kao i sada protiv Islanda. Ma, nije ni Ćaćić krivac, on je dužnosti dobio na poklon, a taj koji mu je poklonio izborničku stolicu je krivac. I ako ne odemo na svjetsku smotru u Rusiju i taj će vikati na Ćaćića, isti taj koji ga je stavio tu gdje radi kako ne treba. Gledam te naše ljude i žalostan sam što su žalosni. Ima i onih koji su sretni jer je reprezentacija poražena, i takvim idiotima dajemo disati, šteta. Ipak, moram nešto zaključiti, kakve god igrače imate uvijek je najbitniji trener. Dvoboj Islanda i Hrvatske to je bjelodano pokazao”