Objavljena je knjiga koju potpisuje izbornik Zlatko Dalić, u nakladi Sportskih novosti, naziva ‘Zlatko Dalić – Rusija naših snova’. U njoj se iznosi priča o jednom od najvećih uspjeha u povijesti hrvatskog sporta i doista je riječ i unikatnoj knjizi jer u njoj Dalić donosi nepoznate detalje o povijesnom osvajanju svjetskog srebra.
U ulomku iz knjige koju objavljuje SN, Dalić je otkrio koji je bio trenutak kada je morao donijeti najradikalniju odluku i promjeniti mentalitet momčadi.
“Baš na Floridi i Teksasu isplivala su neka od ključnih zbivanja za stvaranje preduvjeta da nam ruske večeri budu tako radosne. Nakon Perua i poraza 2:0, kad smo već uglavili koja šestorica igrača sutra idu kući jer dao sam im slobodno da se posvete klupskim obvezama, što smo danima dogovarali, večerali smo u hotelu Renaissance Plantation u okolici Fort Lauderdalea. Prilazi mi jedan od igrača zvjezdanog statusa i traži razgovor. Zagonetnog pogleda, kao da mu nije najdraže što to čini, ali odlučan. Vodim ga u hodnik, nalazimo kutak za diskreciju i on kaže: ‘Ne mogu igrati poziciju koju imam u reprezentaciji, loš sam u tome, najbolje od sebe sposoban sam dati samo u drugoj ulozi. Bolje je da šansu dobije netko od kolega, ne vidim se više na tom mjestu’.
Kraj. Očito je raščistio sam sa sobom, za njega nema natrag, na vagi sam hoću li ga dobiti ili izgubiti za Svjetsko prvenstvo. Trajalo je samo pet minuta. Nismo se dulje zadržali. Odmah sam odlučio: ‘U redu, odsad ćeš konkurirati isključivo za ulogu u kojoj se najbolje osjećaš. Ali konkurirati, s ostalim kandidatima, jer imam više opcija’. Trener se ponekad nađe u takvoj situaciji. Kako sačuvati autoritet i igrača? Potrebno ti je oboje, ne smiješ ih izgubiti”, piše Dalić.
Na koncu je igrač kojem je ispunio želju bio jedan od najvećih junaka Svjetskog prvenstva.
“Spomenuta američka sekvenca jedan od temeljaca medalje. Već je naša reprezentacija igrala na velikim natjecanjima nekompletna, nisam to htio… Na proljetnoj turneji u Americi trasirali smo put prema Moskvi. Desetljeća posrtanja trebalo je presjeći. Reprezentacija je bila opterećena nepovjerenjem i javnim kontradikcijama, prišivena joj je etiketa gubitnika.
Poraz od Perua 2:0 u Miamiju nije bio nikakva katastrofa jer kao 18. ekipa s FIFA-ine ljestvice igrali smo protiv jedanaeste, i to nakon jet laga, sa samo tri dana adaptacije, a oni nošeni svojom publikom.
Međutim, morao sam reagirati, povukao sam potez koji nisam gotovo nikad u životu, sazvao sastanak odmah nakon utakmice u svlačionici, čekajući tek da ode Marin Čilić, naš veliki tenisač, koji nas je došao posjetiti. I kazao dečkima otvoreno: ‘Stalno govorimo o vama kao sjajnim igračima, vrhunskom potencijalu, što i jeste, imate vrhunske ugovore u najvećim klubovima, ali kao Hrvatska nismo napravili odgovarajući rezultat. Ne može uvijek biti izbornik kriv, a vi perfektni. Treneri se mijenjaju, sve ostaje po starom. Nešto tu ne štima, neke stvari moramo postaviti na svoje mjesto. Igrate u Realu, Barceloni, Juventusu, Interu… a ispadamo u skupini ili prvoj fazi doigravanja. Želite li to i dalje ili ćemo postati momčad’, pitao je tada Dalić dečke.
Zbog toga je, kaže, bio na velikom udaru pojedinih medija, ali kaže kako je morao biti radikalan.
“Napali su me pojedini mediji zašto sam to uopće govorio, kako sam im mogao očitati bukvicu, ali koliko god je za mene u tom trenutku bilo rizično, netko je to trebao izustiti. Nužno je bilo “promijeniti glave”. I napraviti zaokret da postanemo ekipa, jer ništa ne bismo učinili gledajući svatko sebe. Zaključio sam da moram ići radikalno. Na zajedništvu sam inzistirao tijekom cijelog ruskog puta”, piše Dalić i naglašava:
“Već sljedeću utakmicu s Meksikom igrali smo kompaktnije. Vidio sam da je to rješenje, na njemu smo ustrajali. Naglasio sam: Napravili ste puno u klubovima, ali u reprezentaciji nemamo ništa, jedno četvrtfinale 2008. i osminu finala 2016. godine”.