Priznajmo, pomalo je i dosadno čitati o namjerama Hajdukove navijačke skupine Torcida koja pošto-poto želi doći na utakmicu Europske lige između Dinama i Benfice. Makar bili i u pravualeći se što im je i zakonski onemogućen odlazak na ovu utakmicu, činjenica jest da se svi skupa bavimo bizarnostima i da ta ista skupina koja se đeli pomiješati s Benficinim navijačima direktno radi i protiv sebe i protiv kluba kojeg toliko obožavaju. Jer, svaki novi dobar Dinamov rezultat donosi beneficije cijeloj Prvoj HNL, pa tako i Hajduku, i to ne samo financijski, već i u smislu napredovanja, lakšeg pristupa europskim natjecanjima.
Samo još jedan dobar Dinamov rezultat nosi za Hrvatsku i drugog predstavnika u kvalifikacijama za Ligu prvaka, prema tome praktički će pola naše lige u sljedeće ljeto pritom krenuti u europsku avanturu pa možda i sam Hajduk koji se bori za nastup u Europi kroz domaće prvenstvo.
Ajmo ovako… Lijepa je priča o bratstvu i prijateljstvu Hajdukovih navijača s Benficinim simpatizerima, iz onih naših teških ratnih dana. Već tridesetak godina Benfica ima svoju navijačku skupinu – No name boys. Nesumnjivo, priča o toj vezi nadasve je topla, makar i neugodna, tragična. To je zapravo prijateljstvo nastalo nakon događaja koji se zbio početkom rata u Hrvatskoj, kada su poginula trojica navijača Benfice. Koji su došli u Split na utakmicu Lige prvaka Benfice i Hajduka u skupini (0-0).
Troje mladih ljudi Gullit (Jorge “Gullit” Maurício) njihov vođa, Tino (Laurentino “Tino” Soares) i Rita (Ana Rita Fernandes) pripadnika tih No name boysa prevalili su dugačak put kako bi gledali utakmicu u Splitu. Vraćajući se iz Splita, negdje u Pirinejima doživjeli su prometnu nesreću u kojoj su izgubili živote.
Na uzvratnoj utakmici (2-1 za Benficu) Torcida je došla na stadion Benfice sa cvijećem, nakon čega je započelo iskreno i pravo prijateljstvo između ove dvije navijačke skupine. Ovacije prepunog stadiona La Luz kada su polagali cvijeće ispod tribine za poginule prijatelje scena je koja se svima urezala u pamćenje. Gledalištem stadiona upravo u tom trenutku šetala je jednostavna poruka ‘Freedom for Croatia’, ‘Sloboda za Hrvatsku’, ispisana na ogromnom platnu i potpisana od strane No Name Boysa.
Tako je taj tragičan događaj koji se zbio dalekog 18. rujna 1994. godine zbližio je, zbratimio dvije navijačke skupine splitsku Torcidu i lisabonske No name boys. Prijateljstvo začeto tada, bremenitih i ratnih 90-tih godina traje i do današnjih dana.
Evo, tome smo svjedočili i proteklog vikenda na dvoboju u Zaprešiču domaćeg Intera i Hajduka. Torcida je u Zaprešiću izvjesila i transparent podrške lisabonskoj Benfici, Dinamovu suparniku u osmini finala Europske lige, a na njemu je uz grb Benfice stajao i natpis „Torca Benfica“, čime su Hajdukovi navijači podsjetili na prijateljstvo s navijačima slavnog portugalskog kluba.
Nadalje, jedan dio navijača Hajduka imao je želju prisustvovati ogledu osmine finala Europske lige koji će se u četvrtak 7. ožujka odigrati između Dinama i Benfice u Zagrebu, ali od toga neće biti ništa.
“Odlukom policije i GNK Dinama kao organizatora utakmice, Benfici nije dana suglasnost za prodaju ulaznica hrvatskim državljanima za gostujući sektor stadiona Maksimir”, rekao je glasnogovornik Dinama Alen Lesički.
Pa će se sve ulaznice za gostujuće navijače prodavat će Benfica, a zabrana hrvatskim državljanima opravdana je da se žele izbjeći incidenti. Glasnogovornik Dinama Alen Lesički tvrdi;
“Odlukom policije i GNK Dinama kao organizatora utakmice, Benfici nije dana suglasnost za prodaju ulaznica hrvatskim državljanima za gostujući sektor stadiona Maksimir – poručili su iz Dinama. Iako se navodi kako se zabrana odnosi na sve hrvatske državljane, iz Dinama su ovim potezom pomogli policiji u sprječavanju mogućih nereda jer su dolazak na utakmicu najavljivali iz Splita. Sve ulaznice za južnu tribinu prodaje isključivo Benfica, ali te ulaznice neće moći kupovati navijači iz Hrvatske. Sve slično kao u Češkoj, gdje navijači Dinama nisu mogli kupovati ulaznice za bilo koje tribine prije utakmice Viktorije Plzen i Dinama. Policija se na taj način želi osigurati od bilo kakvih incidenata”.
Dakako, Hajdukovi su navijači ogorčeni, smatraju da im se krše osnovna ljudska prava te da je ovakva odluka diskriminirajuća i protuustavna. Najavljuju i daljnje korake, pa bi ova priča mogla dobiti i svoj nastavak. I nije da nisu mođda u pravu, ha, možda cijela priča dođe i do Ustavnog suda. No, naše pravosuđe znano je po nevjerojatnoj brzini, pa bi satisfakcija, ako Hajdukovi navijači, primjerice, dobiju tužbu, doći prekasno.
Što jest – jest. Priča je čudna i zadire u slobodu kretanja. U Hrvatskoj ima mnogo navijača europskih klubova, Liverpoola, Bayerna, ovoga ili onoga i zašto taj čovjek ne bi otišao na utakmicu kluba koji voli kad isti gostuje u Hrvatskoj. Zar ne? Izgleda zapravo kao nerješiv problem?
Živimo u čudnim vremenima i događaju nam se čudne stvari, lakonski je odgovor. Opet, navijati protiv sebe i svog kluba, jer to tako ispada, pomalo je bizarno. Uostalom, javljaju se i brojni navijači Hajduka koji se zgražaju nad odlukom Torcide da pruži podršku Benfici na očiglednu štetu svog kluba.
No, da se isuviše ne zamaramo. Takvih situacija ima svugdje u svijetu, navijači Lazija vesele se europskim porazima Rome, Rangers uživa u posrtaju Celtica, River Plate ne podnosi Boca Juniors, ajmo na te stvari tako gledati. U svojoj nenormalnosti riječ je o normalnoj pojavi.