Golim šakama do boljeg života u Engleskoj

7dnevno

Ono što je za Marka uslijedilo nakon uspješne, ali i turbulentne amaterske karijere u boksu, najbolje se može opisati kao borilačko lutanje kroz razne kick boxing discipline. Marko je tražio sebe i u ringu i u životu, a onda je upoznao Romanu, svoju buduću suprugu i ubrzo presložio životne prioritete. Ona i njihova kći Pamela, njegova su životna inspiracija i motiv da i nakon stotina mečeva i brojnih ozljeda i dalje bez straha ulazi u ring

Marko Martinjak na prvi se pogled i ne razlikuje mnogo od svojih vršnjaka. Dvadesetšestogodišnjak prosječnog izgleda, oženjen, s jednim djetetom i običnim poslom, naravno, loše plaćenim. Svakog dana, kao i mnogi drugi, Marko odlazi na posao gdje radi kao čuvar skladišta. Obično radi noću, što mu odgovara, jer se onda tokom dana može posvetiti obitelji i svojoj glavnoj okupaciji – sportu.

Prije desetak godina slovio je za jednog od najvećih talenata domaćeg boksa. U ringu ga je krasila srčanost, ali i sjajna tehnika, pa su mu neki tada predviđali veliku karijeru. Nažalost, u tim turbulentnim godinama sazrijevanja, Marko je često demonstrirao neobuzdanu i prgavu narav i radi toga je promijenio više klubova i trenera, što je za njegovu karijeru boksača u tom razdoblju bilo pogubno. Sada je, s vremenskim odmakom, kritičan prema svom tadašnjem ponašanju.

„Bio sam mlad, svojeglav i bahat. Mislim da mi je najveća greška bila što sam otišao iz boksačkog kluba ‘Leonardo’, jer da sam ustrajao, danas bih mogao jako dobro živjeti od boksa. Leonardo Pjetraj je po meni, možda, i najbolji trener boksa u Europi“, tvrdi Marko.

Boksački otac

„Također, bio bi grijeh ne spomenuti i legendarnog trenera Stjepana Štefa Bačurina, koji me isto tako naučio mnogo toga o boksu. Njega smatram svojim boksačkim ocem. To su neki od ljudi koji su mi davali prilike, ponekad i po više puta. Greške koje sam napravio su moja krivnja, ali što je tu je, u boksu, kao i u životu za mene nema više nazad, samo naprijed.“



Ono što je za Marka uslijedilo nakon uspješne, ali i turbulentne amaterske karijere u boksu, najbolje se može opisati kao borilačko lutanje kroz razne kick boxing discipline. Marko je tražio sebe i u ringu i u životu, a onda je upoznao Romanu, svoju buduću suprugu i ubrzo presložio životne prioritete.

Zamolio nas je da ne zaboravimo napisati kako su ona i njihova kći Pamela, njegova životna inspiracija i motiv da i nakon stotina mečeva i brojnih ozljeda i dalje bez straha ulazi u ring.

„Njih dvije mi znače najviše na svijetu. Svaki put kada mi je teško, pomislim na njih. Želim im osigurati bolji život. Ne želim da mi se kći pati kako sam se ja patio u životu. Hoću im osigurati pristojnu egzistenciju i dostojanstven život i za to sam spreman krvariti u ringu dok god u meni ima života“.

Marko se trudi realno procjenjivati svoje opcije. Trenutno je situacija takva da se s prosječnom plaćom ne može normalno živjeti. Ljudi se snalaze na razne načine i mnogo je onih koji rade više poslova i tako ostvaruju dodatne prihode. Marko se bori u ringu i za njega je to drugi posao za koji se nada kako će uskoro postati i jedini.

Moguće ja da bi se taj san mogao i ostvariti, jer je Marko u nepunih godinu dana postigao, može se slobodno reći, povijesni, dosad nezabilježen rezultat u domaćim borilačkim analima, osvojivši ne jednu, već dvije svjetske titule, i to u dva veoma različita borilačka sporta.

Prvo je u lipnju 2016., kao zamjena za prethodno najavljenog ozlijeđenog borca, doslovno deklasirao WKF svjetskog prvaka u full contactu i preuzeo njegovu titulu. Nakon toga je stigla ponuda iz Engleske, gdje je osnovana prva potpuno legalna Svjetska federacija u boksu golim šakama – UBBAD. To je ozbiljna međunarodna organizacija u kojoj se bore i boksači koji su imali uspješne profesionalne karijere, ali i ulične legende, razbijači koji su svoju reputaciju stekli u ilegalnim mečevima. Većina prijatelja i poznanika, pa čak i oni iz svijeta boksa, bili su šokirani kada je Marko objavio da će se boriti po njenim pravilima, to jest, bez rukavica.

On smatra da razlika i nije toliko velika jer standardni boks nije ništa manje opasan. U boksačkom meču sportaši mogu primiti desetke udaraca po svakoj rundi, dok u borbi golim šakama ima više taktiziranja i manje izmjena udaraca, jer je dovoljan samo jedan da boksač bude nokautiran ili toliko raskrvaren, da više ne može nastaviti borbu.

Lukavstvo u ringu

Nakon prvog meča protiv super-teškaša Michaela Ferryja, kojeg je izgubio, Englezi su bili zadovoljni pa su mu dali priliku da se bori za svjetsku titulu u lako-teškoj kategoriji, gdje i inače nastupa. S druge strane opet se našao domaći borac, Billy Hawtorn, koji je do tada u karijeri imao devet mečeva od kojih je svaki završio njegovom pobjedom i to nokautom. Martinjak ga je nakon kraćeg taktiziranja uspio uvući u jednu izmjenu iz koje je izašao kao pobjednik, naravno nokautom, jer ovakve borbe, rijetko kada idu do bodovne odluke sudaca.

„Treba biti lukav u tim mečevima“, objašnjava Marko svoju pobjedu, „jer greške se skupo plaćaju. Ima dečki koji su jaki i onda se zalete i počnu mahati na sve strane u nadi da će nekako zahvatiti svog protivnika, ali to je loša taktika i takvi završe izmasakrirani…“

Pobjedom nad Hawtornom postao je ujedno i svjetski prvak u boksu bez rukavica, a također je i dalje aktualni svjetski prvak u full contactu. Dobio je i ekskluzivni ugovor koji mu jamči iduće borbe i obranu naslova u lipnju. Upoznao je dosta ljudi koji su mu voljni pomoći i postoje dobre šanse da se uskoro i preseli u Englesku. Je li to što promijenilo u njegovom životu?

„U mom životu u Hrvatskoj nije se promijenilo ništa. I dalje čuvam skladište, nemam sponzore. Nemojte me krivo shvatiti“, naglašava Marko, „ne tražim ja novac od Hrvatske, već bolje uvjete kako bih mogao redovito trenirati i tako svoju zemlje predstavljati u najboljem izdanju. U Engleskoj boks, i to po ovakvim pravilima, poštuju i publika i mediji. Volio bih da je i ovdje tako i volio bih da ne odem, ali ako ovdje ne budem mogao osigurati obitelji dostojanstven život, otići ću“.

Razgovor s Markom Martinjakom čeličnih šaka i velike hrabrosti, jer za takav sport treba, osim snage i talenta, imati i srčanosti, ostavlja čovjeka uvijek iznova malo začuđenog različitim životnim putevima. Takva mu je valjda sudbina. U Hrvatskoj je čuvar skladišta, u Engleskoj – svjetski prvak. Dok sanja o boljem životu, golim se šakama bori za goli život.

Facebook Comments

Loading...
DIJELI