Baš nas silno zanima opravdanje Hrvatske televizije zašto njeni pretplatnici nisu imali prigodu gledati pobjedonosni meč Ivana Čilića protiv prvog tenisača svijeta Rafaela Nadala u četvrtfinalu Australian Opena. U opravdanjima su na HTV-u čisto solidni, kadgod se gledatelji pobune dobije se odgovor ”kako je nešto bilo preskupo”, pa ispada da je naša nacionalna televizija oaza štednje i odgovornog poslovanja, a da su gledatelji rastrošni i razmaženi potrošači koje treba staviti u red.
Slična priča se ponavljala i prije nekoliko godina kad je Marin Čilić u New Yorku osvajao US Open. Njegovi pobjedonosni mečevi nisu bili prenošeni, tek kad je glas javnosti postao bučan i nesnosan našlo se načina da se barem prenosi Čilićev finalni dvoboj s Changom.
Uz taj događaj ide i jedna anegdota koju su inicirali američki novinari. Nakon što je Čilić superiorno osvojio taj turnir priupitali su ga američki izvjestitelji kako to da njegov uspjeh tako malo zanima zemlju koju predstavlja, budući da se na cijelom turniru nije pojavio – niti jedan hrvatski novinar. A čovjek osvojio jedan od najvećih turnira na svijetu…
Sad, teško je objasniti bilo kome da je za hrvatske sportske redakcije nemoguće naći sredstva za slanje novinara koji bi izvještavao s tako velikog događaja, a da netko slučajno i otvori blagajnu i pošalje novinara u New York znamo kako bi se na to u nas gledalo. Čovjek se ide provesti u New York.
Tako se ponaša i Hrvatska televizija. Dok je za manje radio stanice, portale, pa čak i novinske redakcije nemoguće platiti odlazak novinaru na neki Čilićev Grand Slam turnir, Hrvatska televizija je u drugoj priči.
Naime, HTV-u koji bi trebao biti zadužen za promicanje, čuvanje i baštinjenje svih hrvatskih vrijednosti, od umjetničkih, kulturnih, znanstvenih i dakako sportskih, zakonski je omogućeno da ubire pretplatu od svojih gledatelja. Zakonski! Tko je ne plati ide pod ovrhu!
I teško je čovjeku koji uredno plaća pretplatu objasniti da nema mogućnost na svojoj televiziji vidjeti pobjedonosne pohode Čilića na najvećim svjetskim turnirima. I s pravom ga zanima koliko je to koštalo, a nije se platilo i tko je odlučivao o tome.
Novinari raspolažu s informcijom da se za dvije stotine tisuća dolara moglo unaprijed otkupiti deset mečeva s Australian Opena. A nije?
Nema veze, otići će reporter na Čilićev doček u Međugorje. Ipak je to jeftinije, što je Čilić igrao – igrao je. To nećemo vidjeti!
Inače, poslali smo upit HRT-u zašto na javnom servisu nema prijenosa Australian Opena, a realno, od velikog je značaja za hrvatski sport jer osim Čilića su nastupali još brojni hrvatski tenisači od kojih je Pavić u paru s Marachom ušao u polufinale parova. No, do zaključenja ovog teksta nismo dobili odgovor.