HRVATSKA JE UŠLA U ZLOGLASNI KLUB: Zbog OVOG će milijuni navijača zamrziti nogomet!

0
89
Photo: Jurica Galoic/PIXSELL

Okrenimo pješčani sat naopačke i zaključimo - Što će nam uopće nogomet bez ljubavi?

Često govorimo o nogometu kakav je bio nekad. Ne samo mi u Hrvatskoj. Radikalna komercijalizacija nogometa već dugo poput domina ruši sve lijepe tradicijske temelje nogometne igre i popratnih događaja oko nogometa.

Doista, nogomet nije samo travnjak, golovi, lopta, igrači i stadion, nogomet je doživljaj, zanos, užitak i napose ushićenje.

Loading...

Ljepotu nogometne igre i navijačku usredotočenost nije nužno doživljavati samo na stadionu, milijarde u nogometu guštaju ispred televizijskih ekrana.

Nije bilo tako davno kad je taj užitak bio besplatan, televizijske kuće pokrivale su svoje troškove i sticale zaradu od reklama. Ipak, kako je u galopirajućem kapitalizmu uvijek sve malo tako se stiglo i do situacija kada gledatelji moraju plaćati da bi gledali svoj klub ili reprezentaciju. I to masno.

Hrvatska i njeni nogometni zaljubljenici nisu jedina žrtva te legalne pljačke. Uefa i Fifa su smislili model silne zarade, model koji se pokazao kao učinkovit i tu više nema povratka.

Zalud nam naš očaj, zalud opravdanja Hrvatske televizije, utakmice reprezentacije nećemo gledati na javnoj televiziji, nećemo gledati, točnije, kvalifikacije za Euro i utakmice nove Lige nacija. Svetsku smotru hoćemo, ta je prava HTV odavno platila.

Ono što nas zbunjuje i ljuti u cijeloj priči ipak se krije kod nas, a ne u komercijalizaciji nogometa u svijetu kojoj svjedočimo. Hrvatska televizija jedna je od rijetkih u Europi koja imperativno i svakomjesečno naplaćuje pretplatu od svih korisnika televizijskih uređaja i zacijelo bi dio tog kolača morao biti upotrebljen za preuzimanje utakmica hrvatske reprezentacije.

No, tu se otvara drugo pitanje, gdje taj novac odlazi, kako se s njim upravlja, što se s njime kupuje uopće? To je to vječno pitanje, i gospodarsko i političko, kako se troši novac na našoj javnoj televiziji.

Nećemo se ni time ovom zgodom baviti. Nego, činjenica jest da se nogomet, time i raspolaganje televizijskim pravima, toliko promijenio da ćemo se morati naviknuti, ili odustati od ljubavi prema nogometu. Onaj tko nema novaca to će morati učiniti htio ili ne htio, onaj tko ima novac morati će donijeti odluku. Platiti ili uštediti.

Against modern football” (”Protiv modernog nogometa”) slogan je navijača širom svijeta koji se bore protiv ovakvih pojava posvemašnje komercijalizacije nogometa.

U vrijeme kad ulaznice koštaju stotinu ili nekoliko stotina eura, ili kada želite utakmicu barem gledati na televiziji pa morate uzeti godišnju pretplatu na izvjesnu kablovsku televiziju – srdžba nogometnih zaljubljenika raste kao kvasac.

Ima i onih koji su zbog svega ovoga i zauvijek odustali od nogometa. Od modernog nogometa! Biti će takvih i u nas, trend je to koji se ne može izbjeći.

Danas sirotinja ne može gledati nogomet niti na televiziji, odavno nema novaca za odlazak na stadion. Elitiziranjem nogometa gubi se, jasno, duša ove prekrasne igre, gubi se navijačka zaluđenost, nestaje romantika. Nogomet postaje industrija stvaranja novaca, pošto-poto.

Ostaju milijuni koji nogomet doživljavaju kao ljubav, a u pravoj ljubavi se daje i uzima. U današnjim okolnostima samo jedni daju, drugi ne daju, samo uzimaju i to šakom i kapom. Kraće rečeno, pune džepove.

I danas imamo to što imamo. Bogate turiste na tribinama, tajkune koji sa svojim televizijskim kućama deru gadan profit, menadžere koji enormno zarađuju na otimanju nogometa iz navijačkih duša, sve skupa nalikuje na predstavu – kako uništiti nekadašnji nogomet bez suvišnih zašto.

Nogometa nikad nije bilo više, zbog televizijskih kuća igra se svaki dan i svaki sat, a nikad nije imao manje duše i nikad nije bio okružen s manje ljubavi.

Zapravo, smetnuli smo s uma današnji gard modernih života – Što će ti ljubav kad je tu novac!

Okrenimo pješčani sat naopačke i zaključimo – Što će nam uopće nogomet bez ljubavi?