Sivoj eminenciji Dinama Zdravku Mamiću ne možete osporavati da zna posao, istina kazneno zgriješi i odgovara na sudu, ali u procjenama mogućnosti napretka pojedinog igrača izvrsno se izvježbao i zna što valja činiti s mladim igračem, sve kako bi poboljšao njegovu kvalitetu, time i podigao cijenu, na njemu zaradio, ali i istom omogućio bolje prihode. Od te istine ne možemo pobjeći. I ne bježimo.
Krunski dokaz te priče je glavinjanje u karijeri mladog, ne više toliko, Roberta Murića, dragulja iz Dinamove omladinske škole koji je pošto-poto, u dogovoru s roditeljima još kao junior želio napustiti Dinamo, odmetnuti se u Europu sanjajući golemu zaradu istog trenutka. A to ne ide baš tako. I nije išlo, uvjerio se u to Robert Murić vraćajući se ovih dana pokunjeno i ponizno u Hrvatsku, i to ne u Dinamo, nego u Rijeku, sanjajući svoj nogometni preporod kojeg je propustio.
Sjećamo se, Zdravko Mamić nudio je mladom Muriću dosta, mnogo, znajući da bi se s njegovom nadarenošću i možebitnim napretkom u cijeloj priči moglo puno zaraditi. Ne, nije išlo, obitelj je našla novu menedžersku ekipu, maloga odvela u Ajax u kojem je životario u pričuvnoj, omladinskoj momčadi, uopće ne kucajući na vrata prve momčadi. Godine su prolazile, nije bilo ni napretka, ni zarade. A i igrao je sve manje, uslijedile su pustolovine, posudbe…
Dakle, Iz Dinama je Robert Murić otišao bez i jedne seniorske minute kao jedan od najvećih talenata Europe. I nije se naigrao u Ajaxu u dvije sezone, prebačen je u drugu momčad, a jednu sezonu proveo je talijanskoj Pescari gdje je zabio jedan gol, pa je sjedio na klupi u portugalskoj Bragi. Sve skupa – jedno veliki ništa za dečka s tolikim talentom i aspiracijama.
Kako se i u Dinamu vidjeli da je “propao” lani se pojavila i vijest da bi se Robert Murić mogao vratiti u Dinamo s kojim se rastao u sve samo ne lijepim okolnostima. Kad je Zdravko Mamić u sudnici, usred spora s obitelji Murić, zagrmio: “Ako mali ne igra u Ajaxu, ja ću ga vratiti kući! Ako treba, platit ću Ajaxu pet milijuna eura, a i njemu ću dati velik novac”.
Od toga nije bilo ništa, na koncu je i Dinamo digao ruke od njega. Ostao je sam. Rijeka mu je ponudila ruku spasa, Igor Bišćan točnije. Realno, drugih ponuda nije ni bilo, nema tog igrača koji bi se iz europskog natjecanja vratio u Hrvatsku samo da ima kakvu ponudu od europskog kluba, za europsku plaću. Murića je baš to snašlo, da se razumijemo. I nije mu loš potez, ali ne čeka ga med i mlijeko. Nositi se s epitetom nikad dokazanog talenta zna biti preteško breme za igrača koji se toliko dugo traži.
Uistinu je obeshrabeujuće da se ovog igrača najviše pamti po sudskom procesu kojeg je njegova obitelj i njegov menedžer vodila sa Zdravkom Mamićem. Podsjećamo…
“Ne smij mi se u lice jer ću ti golim rukama izvaditi grkljan”, riječi su što ih je Zdravko Mamić, izvršni predsjednik Dinama uputio nogometnom menadžeru Davoru Ćurkoviću tijekom sastanka što je organiziran zbog mogućeg odlaska mladog igrača Roberta Murića iz Dinama. ”To nije bila prijetnja”, objasnio je Mamić nakon što je protiv njega zbog tih riječi Općinsko državno odvjetništvo u Zagrebu podiglo optužnicu.
“Njih nisam ni zvao na sastanak i nisam im prijetio”, uvjeravao je Mamić koji je, u sebi svojstvenom stilu, tijekom tog razgovora još zaprijetio da će ih “sve pobiti i to odslužiti”. Barem je tako stojalo u tada pravomoćnoj optužnici. I Robertov otac Branko tvrdio je da mu je Zdravko Mamić prijeto “rješavanjem i robijanjem”. Branko Murić je pričao: ”On je govorio da će nas sve pobiti ako odvedemo Roberta”.
Još smo čuli u sudnici riječi Robertovog oca Branka:
“Te Mamićeve riječi su me uplašile jer je riječ o jako moćnom čovjeku. Inzistirao je da potpišem novi ugovor u ime svog sina, no meni nije padalo na pamet da išta potpisujem s čovjekom koji prijeti ubojstvom, posvjedočio je Murić kojem je Mamić nakon tog incidenta poručio da ga slobodno prijavi policiji jer “mu se ionako ništa neće dogoditi”.
Sud je okončan naposljetku pomirenjem. No, trpak okus je ostao. Kao što je i karijera mladog Roberta Murića zasad trpka.