Nikola Jurčević nije nepoznat trener iako se ne mođe pohvaliti naročitim samostalnim radom. Dugotrajno asistiranje Slavenu Biliću u hrvatskoj reprezentaciji, Besiktasu, moskovskom Lokomotivu i naposljetku u West Hamu profiliralo ga je u znanog stručnjaka koji je posebno dobar u skutiranju suparnika i pripremama utakmica.
On je veoma ozbiljan čovjek koji ne bježi od svoje studioznosti, ne vjeruje instinktu nego faktima. Takav je bio i kao igrač, s učinkom koji je bio silan, a možda neprimjetan. Prvi je u hrvatskoj reprezentaciji pod vodstvom Ćire Blaževića počeo igrat modernog desnog braniča koji je sudjelovao i u obrani i u napadu s istom agresivnošću. Odigrao je sjajnu europsku smotru 1996. u Engleskoj, a njegovo otimanje lopte zadnjem redu njemačke obrane i asistencija Šukeru za valjanje vratara Koepkea danas spada u antologiju nogometne igre.
Može li se uopće prognozirati učinak Jurčevića kao prvog trenera u posrnulo, Dinamu? Koji je još uvijek u dobroj poziciji u borbi za naslov prvaka. Pitanje jest s čime će uprava i ono malo navijača biti zadovoljni, da li samo s formalnim osvajanjem naslova prvaka ili uz to mora doći i do strukturalnog poboljšanja Dinamove danas mizerne igre?
Od Jurčevića se, to mora biti svjestan, očekuje mnogo. Superiorno osvjanje, naslov i atraktivna igra. Naslov će zacijelo biti, no prve igre – teško. Dinamo danas raspolaže s osrednjim igračkim kadrom kojeg je teško posložiti nakon nespretne Cvitanovićeve vladavine. Bezvoljni igrači koji odrađuju posao biti će najveći problem Jurčevićevim namjerama. Kako ih oživjeti, pokrenuti, kad u svojim glavama oni već imaju proslavljen naslov u glavama?
U takvim okolnostima treneri koji pucaju od samopouzdanja posežu za šok terapijom, pod hitno se rješavaju igrača koji kvare atmosferu i rad na treninzima, sve u želji da seigrači uozbilje i mobiliziraju. Zacijelo je Jurčević toga svjestan, samo mora proći određeno vrijeme da vidi koga še se rješiti da bi dobio mnogo. U takvoj šok terapiji bi trebao imati potporu uprave. No, ako se u obzir uzme hijerarhija u klubu i dosadašnji odnos prema trenerima, izuzev Zorana Mamića koji je bio privilegiran, teško je za očekivati da će Jurčević imati slobodne ruke.
Opet, uspoređujući u kakvoj je neozbiljnoj situaciji današnja Dinamova prva momčad skloni smo zaključiti da je u Dinamo došao ozbiljniji trener nego što je klupska momčad. Paradoksalno, zar ne? No, Jurčević će morati pronaći način da se stavi u gabarite koje je zacrtala Uprava i savjetnik.
Jurčević isto trađi afirmciju kao samostalan trener, godine asistiranja Bilića sigurno su ga mnogo toga naučile, ali voditi momčad sam kao duh je neki posve drugi posao. K tome, s neozbiljnom postavom kao što je Dinamov to može biti i poprilično opasan posao.
Dakle, detektirali smo tri velika problema s kojima se novi trener mora suočiti: bezvoljna momčad, specifični odnosi s Upravom i savjetnikom i vrlo brza afirmacija u limitiranim uvjetima. Dakle, Jura nema puno vremena!