”Šega” u našem domaćem žargonu označava igru, igru bez granica, zafrkanciju, pobjedu bez velikog napora, a upravo tako djeluje naša reprezentacija u obračunu sa suprnicima na svjetskoj rukometnoj smotri. Gle slučajnosti, naš se vratar preziva – Šego.
I tjera šegu s najboljim svjetskim rukometnim napadačima, lovi njihove udarce kao balone u dječjoj igraonici, dovodi ih do izbezumljenosti, jer zbunjenost je preslaba riječ za osjećaje Španjolaca nakon Šeginih obrana.
Naravno, isticati samo Šegu bilo bi nepravedno, valja hvaliti našeg izbornika Červara koji s mladošću razara na svjetskom prvenstvu, uopće se ne osjeti tko je kada na parketu, je li riječ o balavcu koji je nedavno debitirao ili je riječ o iskusnom vuku koji se ničega ne boji.
Posrijedi je simbioza koju je Červar stvorio, a igrači je čuvaju poput zjenice, međusobna podrška i moral nešto je što krasi ovu generaciju. Gotovo nestvarno, senzacionalno djeluje ova hrvatska rukometna pobjednička serija, a lom europskog prvaka prvorazredno je iznenađenje. A do iznenađenja se ne može doći slučajno. Nisu Španjolci bili loši koliko su Hrvati bili dobri.
U ugođaju kao na nekom brazilskom stadionu hrvatski navijači u olimpijskoj dvorani u Munchenu imaju svoje dane. Slavljeničke i zajedničke, nema te fešte, tog koncerta, te zabave koju mogu pružiti estradnjaci kao što mogu naši sportaši.
Doista bi bilo prekrasno da se ovi naši dečkići okite medaljom pred našim ljudima koji su otišli u inozemstvo u potrazi za boljim životom, vapijući za boljom Hrvatskom. Za sjajnu Hrvatsku, kakvu je recentno gledaju sad na njemčkim parketima.
Zato je sport, naš rukomet, jedinstven. Okupi naše ljude, znamo da smo dobri, postajemo veseli i razdragani, oni nam daju sve što nam naše društvo ne daje, zapravo oduzima.
Hvala Linu Červaru i svakome rukometašu ponaosob!