Kasnije je Ronaldo postao ikona generacije i jedan je od rijetkih koji slavu nisu stekli trofejima, iako ih on ima pregršt, već svojim stilom, nepredvidljivim driblingom, ubojitom završnicom i ljubavlju prema samoj igri.
Tko zna kako bi karijere Messija i Cristiana izgledale da se nisu donijele odluke koje su se donijele ili da je Barcelona procijenila da je Messi sitan ili da je Ferguson procijenio da je Cristiano presebičan da ga se “preodgaja”. Samim time tko zna kako bi izgledali rezultati i učinak Barcelone i Reala.
Isto se može reći i za legendarnog brazilskog napadača, Ronalda, njemu je karijeru možda obilježio nevjerojatan previd Josea Eduarda Pimenta Mezquita. On je davne 1992. godine kao čelni čovjek Sao Paula dobio preporuku jednog od skauta kluba, Joaa Francisca Neta, kako ima jednog sjajnog 16-godišnjeg klinca koji igra za mlade selekcije Brazila. Problem je nastao jer je gazda Sao Paula trebao dati 15 tisuća dolara za anonimnog Ronalda Luisa Nazaria de Limu. Ponudio je samo sedam i pol tisuća, a Ronaldo je na kraju otišao u Cruzeiro.
Nije prošlo dugo i PSV-ova skautska služba pronašla je Ronalda i to preko ikone kluba, Romaria. Nakon toga karijeru su nastavili u Barceloni, a ostatak priče je povijest.
Kasnije je Ronaldo postao ikona generacije i jedan je od rijetkih koji slavu nisu stekli trofejima, iako ih on ima pregršt, već svojim stilom, nepredvidljivim driblingom, ubojitom završnicom i ljubavlju prema samoj igri. Navijači su ga obožavali gdje god da je igrao. Dva puta je osvajao Primeru, dva puta je dizao pehar svjetskog prvaka s Brazilom i upisao je 15 golova na svjetskim prvenstvima, triput je bio najbolji igrač FIFA-e (1996., 1997, 2003.) i jednom je osvojio Zlatnu kopačku UEFA-e (1997.). Ima tu još trofeja, ali tko bi ih pobrojao.
Na kraju, pitamo se, tko zna što bi sve osvojio ili ne bi osvojio da je zaigrao u Sao Paolu?