Povijest bolesti uklete Arene! Zašto smo skoro ostali bez Eura u Zagrebu?

0
181
Photo: Boris Scitar/Vecernji list/PIXSELL

U Hrvatskoj uvijek postoje dvije istine, istina prevarenog i istina prevaranta, to je jasno

Nije ovo ništa novo, Ingra je već nekoliko puta zatvarala Arenu, a gradonačelnik Bandić i Blada RH su uletavali kako bi spašavali situaciju. Uostalom, tako je od prvog dana, Ingra posegne za ucjenim prije nekog bitnog događaja, uzburka se javnost, hitno se nađe neki “pogurana”, situacija se rješi i tako ostaje sve do novog problema.

Od njene gradnje za svjetsku rukometnu smotru 2008. godine svjedočimo sličnoj priči… Svašta se tu izdogađalo, ta Arena nakon gradnje a prije prvenstva svijeta prije devet godina nije mogla dobiti ni stalnu uporabnu dozvolu, već privremenu. Iz Ingre su optuživali bivšu ministricu graditeljstva Marinu Matulović-Dropulić za pogodovanje konkurentskom IGH-u u vlasništvu pokojnog Jure Radića. Arenu su iz Ingre znali zatvarati prije velikih, primjerice, hokejskih utakmica, a svađe Milana Bandića s Ingrom postale su već čuvene.

Loading...

Arena je neprestance u teškoj financijskoj situaciji, znalo je biti i tako dramatičnih trenutaka da je direktor Ingre Igor Oppenheim i sam znao zalagati svoje dionice tvrtke kako bi otklonio probleme s funkcioniranjem Arene.

Ovo što se sad dogodilo, prijetnja zatvaranjem dvorane nije nikakva inovacija od strane Ingre, takve su se pojave već zbivale, pala bi neka uplata, nikad cijela i nastavilo bi se po starom.

U konkretnom slučaju, u srazu Ingre i Zagrebačkog Holdinga ili bilo koga drugog uopće nije bitno tko je krivac.

U neodgovornom i ucjenjivačkom društvu kakvo je naše ovakav način ponašanja i poslovanja je uobičajen, nikoga ne čudi osim možda javnost koja kao da živi u nekom drugom svemiru.

Neposredno prije početka europske rukometne smotre zapast u takvu situaciju uistinu je sramotno. Bez obzira tko je krivac, tko laže a tko govori istinu? Novinari iz inozemstva koji prate natjecanje u nas grohotom se smiju. Tako nešto još nikad nisu doživjeli.

Uglavnom, imamo besplatnu predstavu, nekima duhovitu, nekima žalosnu, ali predstava je egzaktna baš koliko i nevjerojatna.

S jedne strane zagrebački gradonačelnik Milan Bandić tvrdi “Areni Zagreb ne prijeti ništa” i pozvao je Ingru da sutra otvori Arenu, a Zagrebački holding da napravi “svoj dio posla”, a nasuprot stoji Ingra koja je izričita i u svom priopćenju zaključuje: “Žalimo što je Zagrebački holding u poziciji usamljenog javnog partnera, i što Vlada Republike Hrvatske i Grad Zagreb nisu ispunjavali preuzete obveze”.

Koliko je situacija ozbiljna u Ingri ističu kako “od 15. prosinca 2008. godine, kada je Arena Zagreb predana Zagrebačkom holdingu, do danas Holding niti jednu dospjelu obvezu nije podmirio u ugovorom propisanom roku, a u slučajevima kada bi određeni iznos i bio uplaćen Holding ne bi platio PDV”.

Bez obzira na sve, blamaža zbog situacije u kojoj se našla organizacija rukometnog Eura u Hrvatskoj teško će se isprati, a cijela filozofija prestaje već sa spoznajom da se ovo dogodilo i pustilo u javnost. Možda (ni)je bitno tko je kriv, pa deset godina se ponavlja jedna te ista priča.

U Hrvatskoj uvijek postoje dvije istine, istina prevarenog i istina prevaranta, to je jasno. No, za to nas sad nije briga. Deset godina iste priče, pa ako je i za nekakvu knjigu rekorda – previše je!