Glupo je reći da je Dinamo ispao glupo, ali momčad zajedno sa svojim trenerom u ovoj utakmici nije se postavila inteligentno. Prije ili kasnije morao se dogoditi potop, makar da je bilo malčice i sreće Dinamo je mogao ovo čak i proći. No, Benfica je bila kud i kamo aktivnija i zasluženo je prošla, a nekoliko Dinamovih promašaja, napose onaj Gojaka kod 0-2 spadaju već sad u antologijske. Šteta, jer šansa je bila tu, nadomak duše štono bi se reklo. Ali, u utakmicu treba ući gledajući prema naprijed od prve minute, a ne kad se primi gol koji anulira tvoju prednost. I točka!
Dakle, Dinamo se postavio isuviše ziheraški, previše povučeno, čekajući da Benfici splasne volja u stalnom napadanju. No, u takvom pristupu često i jedan nemar preokrene utakmicu, a to se dogodilo kod prvog gola. Tek tada, a zašto tek tada, Dinamo je počeo gledati prema naprijed i imao je dvije sjajne prigode koje je zapucao, a zakon u nogometu kaže sve. Ne daš – primiš. Upravo se to Dinamu dogodilo. Pa se može reći da je sve skupa Dinamo ispao i naivan i smotan, jer to što Dinamo u prvome poluvremenu nije uputio udarac manje nas je smetalo od činjenice da se jedva sastao s lotom.
Benfica je posve preuzela kontrolu, imala pet pokušaja od kojih je dva junački izvukao vratar Livaković, ali igra Bjeličine postave u prvome dijelu nije ulijevala povjerenje za nastavak utakmice. Srećom, od treme su patili i nogometaši Benfice koji su često griješili u dodavanjima iako je lopta bila stalno u njih. Dinamu ju, pak, nije stigao zadržati. Ipak, bio je i jedan opasan Dinamov napad kada je oboren Petković. Hmmm, to je mogao, ali i nije morao biti jedanaesterac, svaki će vam sudac i delegat opravdati odluku, bila je to baš situacija na rubu. Zaboravimo na to…
Kod Dinama se silno osjećao nedostatak Šunjića i Ademija,a u greškama je prednjačio Gojak,a to su igrači Benfice vješto percipirali i stalno su se motali oko njega. I nije to izgledalo dobro, a rezultat je bio jako dobar nakon 45 minuta.
U nastavku se Dinamo još više povukao, Benfica je opasno pomakla linije prema naprijed. Trener vole reći da se „obrana bacila vrataru u krilo”. I kada je Dinamo bio najklimaviji, evo jednog napada kojeg je finiširao Olmo, neugodan udarac, ne i nesavladiv nije završio u mreži, nego u rukama Benficinog vratara. Zna to Olmo i bolje završiti, šteta. Bila je to 51. minuta i prvi Dinamov konkretan pokušaj.
Unatoč superiornosti u posjedu lopte Benfica prigode nije stvarala. I postajala je očito sve nervoznija. Jest, Dinamo se grčevito branio, ali nije to bila opsada, posvemašnje okruženje, uvijek bi se našao neki izlaz za izlazak iz obruča.
Taman kad se pojavila nada, a bilo je manje od dvadesetak minuta do kraja, a Dinamova obrana se umislila da je bezgrešna i da je Benfica izvan forme, dogodio se jedan napad s povratnom loptom za Jonasa koji je s vrha kaznenog prostora neometan uputio udarac isprve, ne prejak ali precizan u milimetar, uz vratnicu da je Livaković ne može ni dotaći.
Baš kao što bi rekao čuveni talijanski nogometni strateg Herrera – „uvijek dobijem slom živaca kada osjetim da mi je obrana prepuna lažnog samopouzdanja”.
I otišla je utakmica na jednu stranu, sada je Dinamo spašavao Livaković. Moralo se u produžetke a mi smo se pitali hoćemo li žaliti za izvrsnom situacijom za Dinamo u četvrtoj minuti sudačke nadoknade kada je domaći vratar spašavao kapitulaciju Benfice.
Isto smo se pitali i na samom početku produžetka kada je Gavranović promašio veliku šansu, a nogomet ima svoje nepisane zakonitosti, za dvije minute uslijedio je takav šamar Dinamu, Ferro je iskoristio gubitak lopte Olma,s 25 metara tukao je kao nekad Eusebio, 2-0 za Benficu!
Da muka bude još veća ono što se dogodilo minutu kasnije spada u nogometne misterioznosti, Gojak je na četiri metra sam bio ispred vratara, loptu je krivo zahvatio, u ono što su vidjeli nisu vjerovali ni sami igrači Benfice. Bila je to majka svih promašaja. Raritet, neviđena duhovitost, satira! I do tada Gojak je bio najslabija karika u Dinamovoj momčadi, pa će se svi čuditi što ga Bjelica nije ranije zamijenio…
Opet smo na nogometnim zakonitostima, nakon takvog briljantnog promašaja moraš ga primiti. I zabio je za 3-0 Grimaldo u zadnjim sekundama prvog produžetka. Dinamo je bio potopljen! Još je isključen bio Stojanović, Bjeličina postava grebala je po dnu, površinu nije više ni mogla naslutiti, kamoli vidjeti.