Rak-rana koja odgovara Mamiću! Kako zaustaviti bujajuću prostituciju u Dinamu?!

screenshot

Promenada trenera u Dinamu u zadnjoj dekadu i nešto graniči s fenomenom o kojem treba malo i razmisliti. Upravo je zapanjujuće što si treneri, stručnjaci, svi odreda, dozvoljavaju odlaskom u Dinamo. Istina jest, klupa Dinama atraktivna je i poželjna svakom domaćem i mnogim inozemnim trenerima, ali opet je zapanjujuće da svi oni dobro vide što se dogodilo s njihovim prethodnicima.

Svi treneri u Dinamu dobivaju cipelu, kako bi rekao Zdravko Mamić „ravno u bulju”, što može u neku ruku biti i razumljivo. Očekivanja su velika, želi se pošto poto unaprijediti svoj proizvod, konkretno igrače, prodati ih, zaraditi. I ako taj proces stoji kriv je nitko drugi doli trener. I onda – adio!

Ne možemo se oteti šoku što su si neki treneri dozvolili nekoliko puta tu ulogu, Jurčić je triput sjedao na klupu, tri puta letio s nje, Branko Ivanković bi znao biti neugodno izvrijeđan i potjeran, a u Dinamo i bio vraćan kao spasitelj pa bivao odbačen kao krpa. I Kranjčar je dvaput probao s Mamićem, ali nije išlo. Tu je još uvijek negdje i Marijan Vlak. Promenada je to koja je stalna kao mijena.

Epizoda s Jurčevićem i njegova dva mjeseca još je smiješnija. Zdravko Mamić koristi poziciju jedinog pravog solventnog kluba u Hrvatskoj i može se igrati s karijerama, pa i životima trenera. Doslovce se ponašao kao madam koja u kupleraju ne mijenja plahte, nego kurve.

Primjerice, sve to zna i novi trener, Nenad Bjelica. No, kako odbiti Dinamo, najprije kao izazov i to sportski, zacijelo i financijski. Bjelica je svoj mukotrpan trenerski put gradio u inozemstvu i poziv iz Dinama shvatio je kao konačnu potvrdu svog rada i truda u domaćim okvirima. Ali, zapravo mu se zna, čeka ga „cipela u bulju”.



Postoji i razmišljanje da Zdravku Mamiću praktički odgovara ovakva situacija s trenerima, koji se mijenjaju kao na filmskoj traci. Jer, ako bi Dinamo igrao sjajno i atraktivno klub bi manje zaradio, čuvala bi se momčad koja sjajno igra, prodao bi se eventualno tek jedan igrač. Najbolji primjer je rad Zorana Mamića, koji se krvio s bratom oko prodaje igrača i svojski se trudio zadržati najveće zvijezde što duže, na kraju je i on popustio.

Ovako, Dinamo i sa sirovom, tupom i neatraktivnom igrom osvaja naslov prvaka, proda se nekoliko igrače, ubaci sljedećih nekoliko novih, a kako u Hrvatskoj nije neka konkurencija za naslov taj Dinamov patent čisto fino funkcionira. No, s vremenom on postaje rak-rana. Paradoksalno, rak-rana koja zapravo nekome u klubu i odgovara.

Ilustracije radi, ova momčad, današnja, koja je na jedvite jade osvojila naslov ostala je u prodaji bez četiri igrača (Ćorić, Sosa, Benković i Soudani), a utržit će se oko 40 milijuna eura.

Da su ti Dinamovi igrači, ponajprije Ćorić i Sosa ostali u klubu, da se momčad osnažilo igra bi bila i bolja, kasnije bi se više zaradilo. Ali, to je kasnije. Daj odmah to što daš, geslo je u današnjem Dinamu. I baš su zato su treneri u Dinamu poput… Dobro, nećemo dalje… Neka naslov nadopuni našu misao.

Facebook Comments

Loading...
DIJELI