Dumbović je ušao nekoliko sekundi prije, dotakao loptu, zabio gol i Dinamu donio Kup protiv Crvene zvezde

Ima Dinamo sjajnih pobjeda, čak i veličanstvenih, to su trenuci zadovoljstva koji se evociraju godinama, desetljećima oa sezgodno i u ovome trenutku podsjetitina 1980. godinu i Dinamovo osvajanje Kupa, kad je slovio kao posvemašnji autsajder u finalnom dvoboju protiv tada silno jake Crvene zvezde

Iako je Nogometni klub Dinamo u očima kolumnista i zagriženih navijaća poznat kao “gubitnik”, to sigurno nije tako drastično kao što se to nekad tvrdi uz šankove i gemište. Ima Dinamo sjajnih pobjeda, čak i veličanstvenih, to su trenuci zadovoljstva koji se evociraju godinama, desetljećima oa sezgodno i u ovome trenutku podsjetitina 1980. godinu i Dinamovo osvajanje Kupa, kad je slovio kao posvemašnji autsajder u finalnom dvoboju protiv tada silno jake Crvene zvezde.

Redom, za Dinamo je Kup te godine izgledao ovako, najprije se zagrebački klub obračunao s Galenikom (2-1), pa onda u gostima protiv Rada (4-1), u četvrtfinalu je u Beogradu nakon 1-1 Dinamo pobijedio na jedanaesterce, a u polufinalu je pobijeđena drugoligaš Kikinda u Zagrebu s 3-1. U finalu je čekala “zvezda”, igralo se na dvije utakmice, u prvoj je u Zagrebu Dinamo pobijedio s 1-0, zgoditkom Kranjčara iz jedanaesterca i svi su tada pretpostavljali da takva minimalna prednost Dinamu neće biti dovoljna u uzvratnom dvoboju u Beogradu.

I doista, Crvena zvezda je krenula svim snagama, opsjedala vrata Dinama koje je suvereno čuvao Tomislav Ivković, isti vratar koji je dvije godine kasnije prešao u – Crvenu zvezdu. Znalo se, ako Dinamo prvi primi pgoodak, neće biti šanse da se izvuče, no na kišovitom vremeni i terenu natopljenom vodom do koljena Dinamo je igrao hrabro. Tražio je pogodak, unatoč riziku da ga primi, bila je to sjajna utakmica u kojem je Dinamo svako malo pripravio protunapad, otupljujući oštricu domaćih napada. No,domaći su ipak prvi poveli, strijelac je bio Filipović u 65.minuti. Što se kraj utakmice više bližio teren je sve više nalikovao na jezero, a jedan napad Dinama sjajno pripravljen i Dumbović se bio našao sam pred vratarom Stojanovićem i u 70. minuti postigao pogodak.

Sve je bilo gotovo, televizijske snimke danima su na tadašnjoj Radio-televiziji Zagreb vrtjele scenu kad se mladi Dumbović zatrčao prema južnom stajanju beogradske “Marakane”, u vrtlogu sreće slaveći s navijačima, njih tristotinjak od kojih su mnogi kasnije u borbama za živu glavu morali tražiti put do beogradskog Glavnog kolodobra, da bi se vratili u Zagreb.



Nedavno, dok je bio u posjetu Zagrebu, jer živi u SAD, Drago Dumbović strijelac tog legendarnog Dinamovog gola prisjetio se:

“Sjednem u svlačionicu prije utakmice i uvjeren sam da nema šanse da budem među 16 igrača za zapisnik. Ma, nema šanse. Trener Marković govori sastav, krene od vratara pa potom nabraja i one koji su na klupi. Dođe do zadnjeg, do broja 16 i izgovori ‘Dumbović’. Ja širom otvorim oči i ne vjerujem. Ne znam, mislim da je Mlinka bio pored mene, ja velim ‘je li to trener rekao moje ime?’. Mlinka mi se smješka i kaže ‘šuti, šuti, unutra si’. Sjećam se da je kiša jako padala, teren je bio očajan… Sjedim na klupi, i opet sam uvjeren da neću igrati. Kad odjednom, 25 minuta prije kraja, začujem ‘Dumbović! Zagrijavanje!’ Ne mogu vjerovati. Mislim da sam se zagrijavao tri dana. Činilo mi se da me zagrijava samo reda radi. Ali, odjednom me zove. Pomislim u sebi ‘zar je moguće da ću igrati u finalu?’. Uđem na teren, taknem loptu i gotovo – gol! Ali, kad sam vidio tu snimku, malo me presjeklo. Na snimci vidite Kranjčara otvorenog na desnoj strani. O-tvo-re-nog! Uhhh, da nisam pogodio mrežu, bojao bih se ući u svlačionicu. Toliko je bio otvoren, trebao sam mu dodati. Ali, sve je dobro ispalo, bilo je fenomenalno”!

Kup je otišao u Zagreb, osvojio ga je trener Ivan Đalma Marković koji, pak, nije imao sreće u prvenstvu i te iste godine zamijenio ga je – Ćiro Blažević. Koji će dvije godine kasnije osvojiti prvenstvo nakon 24 godine posta.

Inače, te 1980, godine Dinamo je doživio silno neugodan poraz u Mostaru u pripremnoj utakmici na turniru u Mostaru. točno 9. 2. izgubio je protiv Veleža – zamislite s 9-2. Cijeli stadion u Mostaru je pri tome rezultatu skandirao – Ne kvarite datum, ne kvarite datum.

Drago Dumbović nije bio zadovoljan kako ga je tretirao Ćiro Blažević, brzo je otišao iz Dinama, skrasio se u SAD, gdje je sjajno igrao mali nogomet, a navodno danas tamo ima i malonogometnu školu. Tko zna sjeti li se pogotka koji je donio toliko sreće Dinamovim navijačima, ili mu je jača gorčina što u Dinamu nikad nije dobio pravu priliku.

Dinamo je te 1980. godine pod ugovorom imao ove igrače: Željko Stinčić, Marijan Vlak, Tomislav Ivković, Z. Marić, Josip Kuže, Branko Tucak, Ismet Hadžić, Čedo Jovičević, Zvezdan Cvetković, Bobinac, Vicković, Mustafa Arslanović, Velimir Zajec, Marin Kurtela,Srećko Bogdan, Drago Bošnjak, Petar Bručić, Mladen Munjaković, Džemal Mustedanagić, Krišto, Bonić, Zlatko Kranjčar, Snješko Cerin, Rajko Janjanin, Drago Dumbović, Milan Ćalasan, S.Marić, Ivica Poljak, Stjepan Deverić, Marko Mlinarić, Boro Cvetković, Abid Kovačević

Facebook Comments

Loading...
DIJELI