FELJTON ‘VATRENI LAKAT’ ALJOŠE ASANOVIĆA (4) “Kako smo u povijest ušli nekoliko kilograma lakši”!

0
108

Primivši jednu loptu vidio sam dosta slobodnog prostora na lijevoj strani. Malo sam si poslao loptu u for, dva-tri Japanca su se zatrčala za mnom. Dugo sam vodio loptu, u punom sprintu, objesili su mi se Japanci na leđa, no ja sam vidio prazan prostor ispred sebe i nisam htio pasti. A mogao sam, sudac bi dosudio prekršaj za Hrvatsku. Jurnuo sam naprijed, sve do korner crte. Japanci su već bili iza mene, jedan je pao, drugi zaostao. Vidim da Šuker stoji na drugoj vratnici, nikoga oko njega. Zadnjim snagama centrirao sam loptu, a sve je ostalo Šukerova majstorija.

Na krilima pobjede protiv Jamajke dočekivali smo Japan. Šest dana kasnije u Nantesu, gradu u kojem je naš šef svojedobno bio i trener. Počela je jagma za ulaznicama. Mnogo je naših ljudi tih dana kretalo prema Francuskoj. Ulaznica nije bilo, čuli smo da japanski navijači daju i 1000 dolara za jednu ulaznicu. Neki su naši navijači prodavali Japancima ulaznice da bi skupili novac za nastavak turnira. Svi su vjerovali da idemo dalje, dalje i od osmine finala.
Šef nam je govorio da je dvoboj protiv Japana najvažniji na cijelom turniru:
– Pobjedom protiv Japana sigurno bismo izborili osminu finala, vidjeli ste da su kosooki namučili Argentince. Oni koji su bili na turneji po Japanu znaju o kakvom se suparniku radi. To je momčad koja se ne predaje ni u jednom trenutku. To su veliki sportaši i budite sigurni da će zgrabiti priliku ako im dopustite.
Govorilo se i o još jednoj opasnosti. U Vittelu je bilo prohladno, a u Nantesu, kako smo čuli, pakleno vruće.
Dobro sam znao kako treba igrati protiv Japanaca. Glavno je bilo što brže se riješiti lopte. Brzi su i uporni, čekaju protivnika već na njegovoj polovici. Koliko god imaju snage igraju presing. Nimalo ne kalkuliraju. Ali, nisu grubi, zaista su pravi sportaši. Pretpostavljam da oni u svojevrsnom presingu mogu izdržati najviše pola sata. Tada bismo na scenu trebali stupiti mi. Budemo li igrali kao protiv Jamajke, pobijedit ćemo. Međutim, ne lako.
Za Japan je igrao i Hidekoshi Nakata, mladić kojeg sam zapazio još u lanjskoj utakmici u Tokiju. Već je postajao globalna zvijezda. On je bio pokretač japanske vrste, njen najopasniji igrač za kojim su ludjele japanske navijačke trupe što su praktički okupirale Francusku.
Nekoliko smo treninga odradili pod opsadom japanskih fotoreportera. Boban se na jednom treningu požalio da ga je jako zaboljela noga. Izbornik je odmah otrčao do njega. Bobanova ozljeda lijeve noge nije bila bezazlena, po svemu sudeći propustit će Japance. Šef je odmah našao rješenje. Za vezu je izabrao Krunu Jurčića i dao mu poseban zadatak. Neka se pobrine za Nakatu.
Dan utakmice protiv Japana uistinu je bio tropski. S temperaturom iznad 35 stupnjeva i velikom vlagom. Jedva smo disali tog jutra, pitajući se kako će biti na utakmici. Cijeli je Nantes bio u znaku japanskih i hrvatskih navijača. Tek smo, došavši na stadion, shvatili što je to svjetsko prvenstvo. Pun stadion, prekrasna atmosfera, bitna, najvažnija utakmica i treptaj naših srca. Pobjedom odlazimo u osminu finala, u povijest.
Još za zagrijavanja osjetili smo strašnu vrućinu. Koja je parala dah. Pogledali smo Japance, oni su na zagrijavanju letjeli, kao da je temperatura barem dvadesetak stupnjeva niža. Naš je sastav bio isti kao i protiv Jamajke, samo što je umjesto Bobana zaigrao Jurčić.
Početak utakmice pripao je nama, ali ne u dominaciji kakvu smo stekli protiv Jamajke. Japanci su razmišljali o napadu, za razliku od Jamajčana. Zapravo, Japanci su željeli pobijediti, u njihovom mentalitetu neodlučeni rezultat ne predstavlja ništa. Mi smo pokušavali što ranije postići pogodak, dijelili smo lopte Šukeru i Staniću, ali su ih zaustavljali prekršajima. Tukli smo tako slobodne udarce Prosinečki i ja, ali obje su lopte završile u živom zidu.
Onda, u jednoj minuti, dva velika uzbuđenja. Na svakoj strani. Najprije je Soma tukao sa dvadesetak metara, lopta je prohujala pokraj vratnice. U našem sljedećem napadu Stanić je sam probio japansku obranu, došao pred vratara Kawaguchija. Kad se očekivala laka realizacija, ili dodavanje Šukeru koji ga je u stopu pratio, Mario se zbunio i uputio slab i neprecizan udarac. Kakva je to šansa bila… Samo da nam se ne osveti taj promašaj.
Što se gotovo i dogodilo. Prosinečki je izgubio loptu na centru terena nakon driblinga. Japanski je vezni red predao loptu Nakayami koji se sam spuštao prema Ladiću. Činilo se da ćemo primiti zgoditak. Tukao je Nakayama odlično, ali je i Ladić odlično obranio. Maestralno, ispružio je nogu prema snažnom prizemnom udarcu, bez bacanja je obranio sjajan udarac i spasio nas silnih neugodnosti. “Svaka čast Dražene”, mislio sam. Čuo sam na terenu kako suigrači viču:
– To Ladara, samo tako…
Još je Šuker dva puta tukao, no ne iz najpovoljnijih pozicija, i označen je kraj poluvremena.
Koliko nas je zapravo igralo
Šef se ljutio na Prosinečkog, ali i na ostale. Valjda je Ćiro bio ljutitit zbog one Robijeve izgubljene lopte, ali i zbog naše pomalo pasivne igre (ubijala nas je vrućina). Kasnije je pričao da je tu utakmicu igrao s nekoliko igrača manje.
Odlučio je šef umjesto Štimca uvesti Vlaovića kako bismo dobili više na napadačkoj snazi, Šimić i Stanić su povučeni prema natrag. Šimić je postao stoper, Stanić desni bočni vezni igrač. Malo smo dobili na živosti, borili smo se kao lavovi, ali Japanci nisu posustajali. Koliko su snage imali… Čak su dominirali u prvom dijelu drugog poluvremena. Bilo je i težih udaraca, ali Ladić je bio na razini prvog dijela. Mi smo pak teško dolazili do japanskih vrata.
Umjesto Prosinečkog kasnije je ušao Silvijo Marić, koji se rastrčao sredinom terena i dosta oslabio japansku vezu. Ja sam otišao malo ulijevo i to je bio pravi potez.
Upravo je Marić dodao loptu Šukeru kad je naš najbolji strijelac pogodio prečku nakon prekrasnog loba. Šuker se dugo nije primirio nakon te nezgode. Kad je lopta izašla iz igre, objesio se na tu prečku…
Primivši jednu loptu vidio sam dosta slobodnog prostora na lijevoj strani. Malo sam si poslao loptu u for, dva-tri Japanca su se zatrčala za mnom. Dugo sam vodio loptu, u punom sprintu, objesili su mi se Japanci na leđa, no ja sam vidio prazan prostor ispred sebe i nisam htio pasti. A mogao sam, sudac bi dosudio prekršaj za Hrvatsku. Jurnuo sam naprijed, sve do korner crte. Japanci su već bili iza mene, jedan je pao, drugi zaostao. Vidim da Šuker stoji na drugoj vratnici, nikoga oko njega. Zadnjim snagama centrirao sam loptu, a sve je ostalo Šukerova majstorija. Mali trzaj, udarac po zemlji i lopta ulazi u mrežu.
Naši su navijači bili oduševljeni. S centra sam gledao japansku masu kako beznadno zuri na teren. Poslije sam čitao da su Japanci taj poraz doživjeli tragično.
Ubilježili smo i drugu pobjedu i plasirali se u osminu finala. Prije posljednje utakmice u skupini.
Nakon pozdrava navijačima otrčali smo u svlačionicu. Spontano smo zapjevali “Zovi, samo zovi” i “Večeras je naša fešta”. Osjećali smo silno olakšanje. Mjesecima smo ove utakmice proživljavali unaprijed, sad smo ih konačno apsolvirali. A bili smo i iscrpljeni. Do autobusa smo se vukli poput invalida. Svaki od nas je izgubio nekoliko kilograma. Zanimljivo nam je Ladić pričao:
– Evo, i meni se konačno vratilo. Mogu se i ja smijati. Nakon svih onih mojih nesreća, ja sam postao sretan. Bilo mi je teško, jer su Japanci jako pokretni, ne znaš gdje da se postaviš.
Dan-dva nakon utakmice šef je neke hvalio po novinama, druge se nije ustručavao kritizirati:
– Mi smo igrali sa šestoricom-sedmoricom igrača. Još mi Prosinečki dribla umjesto da doda loptu. Gotovo skrivi pogodak. Izvuče ga Ladić.
Da bi zaključio:
– Ne čujem baš da mi se viče kako sam peder.
Istina. Ćiro je bio presretan.
Stade de la Beaujoire (Nantes, 20. lipnja 1998. godine)
HRVATSKA – JAPAN 1-0 (0-0)
HRVATSKA: Ladić, Šimić, Jarni, Štimac (Vlaović), Soldo, Bilić, Prosinečki (Marić), Jurčić, Šuker, Asanović, Stanić (Tudor)
JAPAN: Kawaguchi, Aihara, Nakanishi, Akita, Soma, Narakashi (Morishima),
Yamaguchi, Nanami (Lopes), Nakata, Jo, Nakayama (Okano)
SUDAC: Ramdhan (Trindidad i Tobago). GLEDATELJA: 39.500
ŽUTI KARTONI: Prosinečki, Stanić, Nakanishi, Akita, Nanami
CRVENI KARTONI: –
STRIJELAC: 1-0 Šuker (77)
IGRAČ UTAKMICE: Dražen LADIĆ