FELJTON ‘VATRENI LAKAT’ ALJOŠE ASANOVIĆA (5): ‘Prije Argentine skoro smo oplakali Ćiru, bili smo sretni što je živ’

0
188

Nismo željeli izgubiti, ali željeli smo Rumunje. Momčad je lagano prolupala od sreće, zadovoljstva i dobrog raspoloženja. Toliko smo se smijali i dobro zabavljali da smo tražili jedni druge po hotelu kako bismo nastavili zajedničko druženje.

Atmosfera je bila fenomenalna. Uopće nas nije brinula Argentina, ta strašna jaka Argentina s Batistutom, Ortegom, Veronom…

Loading...

Opet smo bili u situaciji kao na Europskom prvenstvu u Engleskoj. Opet smo mogli povući paralelu s Europskog prvenstva prije dvije godine. I tada smo već u prve dvije utakmice, dvjema pobjedama, osigurali daljnji plasman pa nam se dogodila ona utakmica protiv Portugala. Ćiri sad na pamet nije padala nikakva ekshibicija. Stalno je pričao kako će novinarima dati da izaberu način na koji se treba suprotstaviti Argentini:

S rezervnom ili pravom postavom. Neka odluče njihovi čitatelji!

O čemu se radilo? Ako pobijedimo Argentinu, u osmini finala najvjerojatnije bismo išli na Engleze. U slučaju poraza ili neodlučenog ishoda, sučelili bismo se s Rumunjima. Većina igrača je bila za Rumunje. No, zamislite da sada, nakon onoga što smo doživjeli
u Engleskoj zbog Portugala, primijenimo istu metodu s pričuvnom momčadi. Pojeli bi nas…

Ćiro je vrlo mudro govorio novinarima:

Nema kalkulacija, zamislite da primimo četiri-pet zgoditaka od Argentine. Onda nam je svejedno protiv koga ćemo igrati dalje. Momčad
se nikad ne bi podigla. Mi idemo na pobjedu, pa što bude.

Zanimalo me hoće li Ćiro odmoriti igrače koji imaju žute kartone – to su bili Prosinečki, Šimić, Soldo i Stanić. Nije to učinio. Protiv
Argentine se odlučio za najbolju postavu. Bez zadrške. Takvi su zahtjevi stizali iz domovine. Narod je htio najbolje. Govorilo se
samo da će Bilić pauzirati kako bi se odmorio.

Ni to se nije obistinilo. Svi su zaigrali protiv Argentine. Ruku na srce, drukčije bi bilo igrati protiv Engleske nego protiv Rumunjske. Većina nas je tako mislila. Mi smo htjeli ići i dalje od osmine finala i priliku smo vidjeli upravo u Rumunjima. Nismo kalkulirali nego smo razmišljali. Opet, Argentinci su silom namjeravali otići na megdan Englezima.

Njihov antagonizam traje od falklandskog rata i Maradoninog pogotka rukom na Svjetskom prvenstvu u Meksiku 1986. godine.
Mnogi su me pitali kako je igrati utakmicu u kojoj, neću reći da ne želiš pobijediti, nego želiš sačuvati snagu za sljedeće kolo i pritom
se ne osramotiti. Mi smo htjeli Rumunjsku, to nije tajna. Ali, istrčali smo s najboljom postavom.

Tko zna što bi donijela pobjeda… Teško je igrati protiv Argentine, svaki je njezin igrač nevjerojatno čvrst na lopti. Rastrčani su i zaigrani. Nikad ne znaš koji je cilj njihovog pasa. Onda je tu Batistuta kojeg, kad je raspoložen, nitko ne može zaustaviti. Mi smo htjeli u toj utakmici, eto, izvući neodlučeno. Gotovo da smo u tome i uspjeli. Još nešto zaboravih. Ako bismo u osmini finala igrali protiv Rumunjske
i prošli, onda bismo u četvrtfinalu igrali protiv Nijemaca. Naših velikih dužnika.

Obistinile bi se tada Bobanove riječi iz svlačionice u Manchesteru:

Nadajmo se da ćemo se susresti na Svjetskom prvenstvu.

Da, i o tome smo razgovarali. Naš je dvoboj protiv Argentine bio relativno nekvalitetan. Ali, u ocjenjivanju se mora uzeti u obzir da su se četvorica naših igrača čuvala žutog kartona, da smo podsvjesno željeli Rumunjsku u sljedećem krugu natjecanja. Na kraju, svi smo se čuvali ozljeda. Drugim riječima, štedjeli smo se. Nismo željeli izgubiti, a nismo bili sigurni bi li nam pobjeda donijela nešto dobro. Tako nije lako igrati.

Jedini pogodak na utakmici primili smo mi. Bilo je to u 37. minuti, Marić je neoprezno vraćao loptu Biliću. Ukrao ju je Ortega i dodao
Pinedi, koji je izašao na Ladića i lako ga prevario. Nije nas uzrujao taj pogodak, ali smo sad htjeli izjednačiti. Čak je, zbog previše
borbenosti, Boban dobio žuti karton, pa i Soldo, kojem je to bila druga opomena i morao je propustiti sljedeću utakmicu. Eto, to je ono
o čemu smo govorili. Uvijek se dogodi nešto loše. Kad se može dogoditi loše. “Požutio” je pri kraju i Jarni zbog prigovora.

Umalo smo izjednačili u drugome poluvremenu, nakon fantastičnog Vlaovićevog sa 25 metara. Lopta je preletjela vratara Rou i udarila u
prečku. Bio je to najljepši trenutak utakmice. Vlaović mi je djelovao deprimiran nakon tog krasnog udarca. Pred kraj su Argentinci još malo stisnuli obruč pred Ladićem, malo promašivali, ali mi smo već bili u svom filmu. U glavi nam se vrtjela Rumunjska. Trebalo je samo pričekati rasplet u drugoj skupini i vidjeti hoće li se to ostvariti.

Blažević je dao jednostavnu izjavu novinarima:

Poraz protiv Argentine ne treba shvatiti tragično. Nama su najvažnije bile prve dvije utakmice. Mi smo i nakon dvoboja s Argentinom teren napustili uzdignute glave. Našoj momčadi se nema što prigovoriti. Najgore mi je što je Soldo dobio žuti karton.

Još je šef nešto dodao o sucu koji je bio pristran, valjda kako bi novinare skrenuo na sporedni kolosijek i pobjegao nama u autobus.
Ćiro nam je dan kasnije rekao:

Ovakvu priliku ne smijemo propustiti!

Inače, utakmicu s Argentinom Ćiro vodio ozlijeđen. Kako? U hotelu u kojem smo bili smješteni Ćiro se sudario sa zatvorenim staklenim
vratima. Udario se u čelo i nos. Netko od igrača je prokomentirao:

Dobro da je ostao živ!

Vraćajući se autobusom s aerodroma prema Vittelu, čekali smo na radiju vijesti, da vidimo hoćemo li igrati s Rumunjima ili Englezima. Da bude po našim željama, a znate kakve su bile, trebalo nam je samo da Rumunji ne izgube od Tunisa. A Tunis je, na naš užas, poveo sa 1-0.

Kad su Rumunji izjednačili, svi smo počeli skakati od veselja. Budimo realni, bolje Rumunji nego Englezi. Ćiro je naizgled bio ljutit, ali on je disao s nama. Uvijek, kao i mi s njim. Uvijek.

Stade Lescure (Bordeaux, 26. lipnja 1998. godine)

HRVATSKA – ARGENTINA 0-1 (0-1)

HRVATSKA: Ladić, Šimić, Jarni, Marić (Vlaović), Soldo, Bilić, Prosinečki (Štimac), Boban, Šuker, Asanović, Stanić

ARGENTINA: Roa, Ayala, Vivas, Zanetti (Simeone), Pineda, Almeyda, Paz, Veron, Batistuta, Gallardo (Berti), Ortega (Claudio Lopez)

SUDAC: Belqoula (Maroko). GLEDATELJA: 33.000

ŽUTI KARTONI: Jarni, Soldo, Bilić, Boban, Ayala, Vivas, Ortega

CRVENI KARTONI: –

STRIJELAC: 0-1 Pineda (36)

IGRAČ UTAKMICE: Juan Sebastian VERON