Stadion Maksimir: Nekad ponos, danas „ruglo na kraju grada“

0
223

Nakon Drugog svjetskog rata izgrađene su betonske tribine, upravna zgrada i sanitarni čvor te je modernizirana atletska staza. Godine 1961. postavljena je i rasvjeta, koja je modernizirana 13 godina kasnije

Do danas nezavršeni zagrebački stadion Maksimir službeno je otvoren 5. svibnja 1912. godine. Smješten je u istočnom dijelu grada, nasuprot istoimenog parka, a danas je dom Građanskog nogometnog kluba Dinamo, ali je u vlasništvu grada Zagreba. Na njemu važne utakmice igra i Hrvatska nogometna reprezentacija.

Stadion je prvotno bio namjenjen poznatom klubu HAŠK-u (kratica za Hrvatski akademski športski klub), a planovi za izgradnju na mjestu maksimirske livade i kukuruzišta počele su u jesen 1911. godine. Nacrte za budući stadion izradio je Branko Domac. Nakon otvorenja stadionu je dodana drvena tribina te atletska staza. Već u sezoni 1912./13. godine održano je prvo službeno Prvenstvo Hrvatske i Slavonije u nogometu, na kojem je pobijedio upravo HAŠK.

Loading...

Nakon Drugog svjetskog rata izgrađene su betonske tribine, upravna zgrada i sanitarni čvor te je modernizirana atletska staza. Godine 1961. postavljena je i rasvjeta, koja je modernizirana 13 godina kasnije. Prije uvođenja sjedala na zapadnu tribinu kapacitet stadiona bio je 64.000 gledatelja.

Stadion je dugo vremena bio u tom izdanju, a kroz najveće dorade prošao je tijekom priprema za Univerzijadu 1987., nakon čega je bio nepromijenjen do 1997. kada su na istočnu i južnu tribinu postavljena sjedala.

Godinu dana kasnije krenula je generalna rekonstrukcija stadiona koja do danas nije dovršena. Srušena je stara sjeverna tribina na čijem je mjestu izgrađena nova, komfornija, tribina u sklopu koje je izgrađen I ostakljeni poslovni prostor koji još uvijek nije u funkciji. Uoči otvaranja 2. Svjetskih vojnih igara 1999. godine, završena je i obnova zapadne tribine, ali nije natkrivena kako je bilo u planu.

U ljeto 2011. godine stadion je podvrgnut ponovnom renoviranju (ne i završetku planirane izgradnje). Sve su sjedalice zamijenjene, postavljen je novi teren s drenažom i grijanjem te nove klupe za pričuvne igrače. Uređene su novinarske, VIP lože i mjesta za invalide, atletska je staza prekrivena plavom umjetnom travom, a zidovi ispod tribina plavim platnom.

Trenutačni kapacitet stadiona oko 35.000 mjesta, a završeno je tek dio predviđenih radova zbog čega mnogi stadion danas nazivaju “ruglo na kraju grada”.

Posljednja faza obnove stadiona trebala bi uključiti “spuštanje” razine travnjaka, uz stvaranje prstena oko igrališta na mjestu postojeće atletske staze, čime će se napraviti novih 16.000 mjesta, a dogradnjom južne tribine konačni kapacitet stadiona iznosit će respektabilnih 60.000 udobnih, sjedećih mjesta. Nakon završetka svih radova stadion u Maksimiru trebao bi postati isključivo nogometno igralište, po uzoru na slična zdanja diljem Europe, što bi omogućilo kandidaturu za dobivanje domaćinstva finalnih utakmica europskih kupova.

Za kraj navedimo podatak da je rekord posječenosti stadiona Maksimir bio 1973. godine na kvalifikacijskoj utakmici za ulazak u Prvu jugoslavensku ligu imeđu Zagreba i Osijeka kada se na tribinama natiskalo za danas nevjerojatnih 64.138 osoba.