STOJKO VRANKOVIĆ: ‘Znam tko je kriv za propast hrvatske košarke’

0
204
Photo: Marko Prpic/PIXSELL

Uzroka krize u hrvatskoj košarci ima mnogo, sad ako ćemo se baviti kopanjem onime što je bilo nećemo imati mjesta za napredak i iskorak”, veli nam u uvodu razgovora za naš medij Stojko Vranković, predsjednik Hrvatskog košarkaškog saveza, nekad sjajan igrač koji je ostavio dubok trag u mnogim klubovima.

Igrao je za Zadar, Aris (Solun), Boston Celtics, Panathinaikos (Atena), Minnesota Timberwolves, LA Clippers i Fortitudo Bologna. S reprezentacijom bivše države osvojio je srebro na Igrama u Seoulu (1988) kao i s Hrvatskom u Barceloni 1992. godine. Na europskim je prvenstvima Vranković osvojio tri brončane medalje (1987., 1993. i 1995.) dvije zlatne (1989. i 1991.). Sa svjetskih se prvenstva može pohvaliti dvjema brončanim medaljama (1986. i 1994.).

Loading...

Razgovarati sa Stojkom Vrankovićem veliki je užitak, napose kada se tema dotakne starih dana, no ovih dana, mjeseci i godina ovaj sportski i ljudski gorostas ima bitnijeg posla, sav se dao kao predsjednik Hrvatskog košarkaškog saveza u napore da se košarka vrati na mjesto koje zaslužuje. Priča nam u jednom dahu:

Takvi smo – kakvi smo. Istina je da nam treba jedan veliki uspjeh, jedan iskorak nas sve osvježio, motivirao, dao samopouzdanje, da se i javnost konačno oporavi, svima nam nedostaje košarka i jedna medaljica bi nam donijela spoznaju da smo ipak zreli za pravu košarku. Dugo je košarka bila u krizi, to me i pogodilo kad sam došao u Savez. Ta pauza, evo već više od 20 godina, bez pravog uspjeha na velikim natjecanjima na svima nama je ostavila traga. Izgubila se atmosfera, a atmosfera se najteže vraća, samo kroz rad i uspjeh”, kaže nam Stojko Vranković.

Uskoro stižu košarkaški dani u Zadru, najprije finalni turnir, završnica Kupa Krešimira Ćosića, potom 23. i 26. veljače dvije kvalifikacijske utakmice Hrvatske za svjetsku smotru, protiv Nizozemske i Rumunjske. Vranković nam objašnjava zašto će se obje priredbe održavati u Zadru…

Nema tu muljanja, Zadar je košarkaški grad, a u svom radu smo i sami odlučili dislocirati događaje, košarka se igra u cijeloj Hrvatska i samo nas zajedništvo i ravnopravnost može podignuti. Finale kupa je svečanost, a nastupi reprezentacije, vjerujem pred punom dvoranom Krešimira Ćosića, biti će svojevrsna zahvala gradu koji je toliko dao za našu košarku. Vjerujem u plasman reprezentacije na svjetsku smotru, a publika u Zadru će biti naš adut. Veselim se dolasku naše košarke u Zadar, mislim da nam je to pravi potez”.

Dakako, nisu sve košarkaške teme lijepe i optimistične, pitamo predsjednika Hrvatske otkud toliki zastoj naše košarke, zašto Srbija i Slovenija imaju rezultate, mi ne? Stojko naglas razmišlja:

Svi se to pitamo, tražimo uzroke kad su posljedice već tu. Dugo traje stagnacija, klubovi su osiromašili, igrači kad se stvore prerano odlaze u inozemstvo. Ma, razumijem ja i roditelje koji inzistiraju na odlasku prema van, no uvijek se pokazalo da je bolje da mladi košarkaš ostane koju seniorsku sezonu u našem klubu i onda ode u neki klub u inozemstvu kao formirana osoba i igrač. Tu i menadžeri rade velik pritisak i nemoćni smo. Opet, to je sve samo nus pojava dugog razdoblja bez uspjeha. Mi u svom radu nastojimo ukazati na te pojave, no činjenica jest da moramo na neki način promijeniti prioritet uspjeha. Naime, od klubova više ne možemo očekivati uspjehe, oni nam mogu služiti kao poligon za stvaranje igrača. Reprezentacija je ta koja mora biti nositelj prosperiteta i opstanka naše košarke. Istina je to, reprezentacija ima šanse doći do uspjeha, klubovi baš i ne. Igrače imamo, ne smijemo se žaliti na to”.

Opet, recite nam kako spriječiti otkaze prema reprezentaciji naših košarkaša, neki vele da je već riječ o epidemiji?

Svatko neka radi kako misli da mu je najbolje. Ja nikad i nikog neću moliti da zaigra za reprezentaciju. Pa, ako se postavimo na takav način onda sve gubi smisao, i reprezentacija i naša košarka. Kako bi taj nagovoren igrač uopće igrao? Protiv sam moljakanja, nagovaranja i savjetovanja, svatko neka postupi prema svojoj savjesti. One naše najbolje ne treba nagovarati da igraju za Hrvatsku, zato su veliki. Šarić i Bogdanović su zalog našeg napretka, to kako se oni odnose prema reprezentaciji, domovini, našoj košarci, to u meni budi optimizam. Oni mogu biti pravi uzori svim naraštajima koji dolaze. Oni nam zapravo drže kult reprezentacije, nije se on izgubio, nije se ni sakrio. Uvijek smo ga imali, unatoč svih problema. Oni koji ne žele igrati za nacionalnu vrstu ne mogu ga srušiti, to je njihov problem, a ne naš”.