Stvaraju brand po uzoru na Mamićev ‘Dinamo’!?

Mostarski nogometaši postali su i najpoželjniji klub mladim igračima za napredovanje, jer upravo Pod Bijelim Brijegom vlada najzdravija i nogometna i općenito sportska klima. Uistinu, HŠK Zrinjski ima sve preduvjete da još godinama vlada bh klupskim nogometom, posebice ako se pogleda gdje im je trenutno konkurencija

HŠK Zrinjski iz Mostara već je treću sezonu uzastopce nogometni prvak Bosne i Hercegovine. Zrinjski je u 2. kolu tekuće sezone Lige za prvaka, na domaćem travnjaku gubio s 3:0 od Željezničara u velikom prvenstvenom derbiju. Do kraja je ostalo svega par minuta, a pošto su “Plavi” imali dva boda viška prije utakmice, mnogi su ih već tada vidjeli kao nove prvake Bosne i Hercegovine, jer je pobjeda u Mostaru značila odlazak na 5 bodova prednosti i objektivno bolji raspored do kraja natjecanja. No, onda je, sa zabijena tri gola u samoj završnici i osvajanjem boda koji je tada bio ravan pobjedi, na neki način reprizirana je prethodna sezona, kada se Zrinjski uspio izvući i obraniti naslov prvaka, a ove sezone sve to ponoviti na još dojmljiviji način, jer su “Plemići” prvaci već dva kola prije završetka sezone.

Stoga ne čudi što je šef struke najstarijega kluba u Hrvata, Blaž Slišković, u komentaru nakon utakmice i pobjede nad Širokim Brijegom, upravo taj susret apostrofirao kao ključnu utakmicu sezone. Znao je Baka što bi značilo da je Željo tada otišao na pet bodova razlike, kao što je jako dobro znao koliko je psihološki taj remi značio njegovoj momčadi, a koliko je uzdrmao najvećeg konkurenta koji se više nije uspio oporaviti. Jer, potom je doživio poraze i kod Krupe i kod Radnika, te samo zahvaljujući nesvakidašnjoj pogrešci suparničkoga vratara na Grbavici, izvukao bod iz dvoboja sa Širokim Brijegom.

Pomoglo je Zrinjskom i to što je Željezničar igrao na dva kolosijeka, a što je također uzelo određeni danak kod sarajevske momčadi. Naime, Željezničar je i finalist Kupa BiH, dok se Zrinjski oprostio već u 1. kolu od tog natjecanja. No, bilo kako bilo, HŠK Zrinjski se osvajanjem trećeg uzastopnoga naslova državnoga prvaka, pretvorio u istinskoga vladara bh klupskoga nogometa. Klub je to koji danas ima jasnu viziju, odlično posložen sustav, ciljano se dovode najtalentiraniji mladi igrači s prostora cijele države, igrači od kojih će klub imati koristi i na terenu, ali i njihovom kasnijom prodajom, pa čak i onih igrača koji dođu na posudbu (Nardin Mulahusejnović iz GOŠK-a).



Najpoželjniji klub mladim igračima…

Mostarski nogometaši postali su tako i najpoželjniji klub mladim igračima za napredovanje, jer upravo Pod Bijelim Brijegom vlada trenutno najzdravija i nogometna i općenito sportska klima. Uistinu, ovaj klub ima sve preduvjete da još godinama vlada bh klupskim nogometom, posebice ako se pogleda gdje im je trenutno konkurencija. Oni, naime, i nemaju prave konkurencije ako se malo dublje pokuša dokučiti što se događa u redovima ostalih klubova iz vrha premijerligaškoga poretka.

Pojedini klubovi, doduše, su infrastrukturalno iznad njih, ali stolice i krov na stadionu ne donose rezultate. Pa kud ćete bolji primjer od Dinama? Stadion, ruglo u čitavoj Europi, ali škola nogometa za primjer u toj istoj Europi! Iz konkurentskih klubova svako malo čujemo kako “Plemići” imaju i političku podršku ovih zadnjih godina, što također nije sporno, no ukoliko uskoro i ne bude političke podrške u tolikoj mjeri, vjerujte da ovaj klub sve to i neće previše uzdrmati, kao što je neke već uzdrmalo nakon višegodišnjeg izostanka takve vrste podrške.

Neće se to toliko odraziti, jer imaju jasan sustav, ali i ljude na čelu kluba, poput Danka Šulente, koji je tih, miran, ne želi preveliku medijsku pozornost za sebe, ali za klub definitivno daje cijeloga sebe, a takvi su rijetki u današnje vrijeme. Zrinjski si zadnjih godina konstantno i postavlja za cilj – osvajanje naslova prvaka – iako ne ostavljaju takav dojam u medijskim istupima pošto respektiraju konkurenciju i prepuštaju im guranje u prvi plan, a oni nekako uvijek iz drugoga plana “iskaču” i osvajaju naslove prvaka. Slično kao što je u košarci godinama činio HKK Široki i nabijao komplekse Bosni i Igokei.

Zrinjski je ispred drugih i stoga što drugi u sezonu ulaze s ambicijama da se domognu samo Europe, a to je cilj uz koji je teško osvajati naslove prvaka. Imaju, kao klub, više-manje jako dobre odnose s većinom drugih klubova u državi i utakmice s njima katkad završavaju onako kako trebaju “završiti”. Ali, zar to nisu odlike velikih? Zar i u znatno razvikanijim ligama od Premijerlige BiH, najveći katkad ne čine to isto?

Spomenuli smo taj nezaboravni derbi sa Željom, kada je Zrinjski u završnici, u “nemogućoj misiji”, ugrabio bod koji je tada bio ravan pobjedi, pa i više od toga. Isto tako, u sljedećoj utakmici s istim suparnikom ponovno je u zadnjoj minuti stigao do izjednačenja i osvajanja jednoga boda. Bilo je dakle i dosta sreće, ali sreću treba jer ona uvijek prati hrabre, a ova momčad je nerijetko iskazivala nesvakidašnju hrabrost za ovdašnje prilike, posebno trener Slišković, pružajući šansu mladim igračima koji su to itekako znali vratiti s kamatama.

Klubovim trebaju stručni psiholozi

Zrinjski će tako i ovoga ljeta zaigrati kvalifikacije Lige prvaka, a uz malo sreće, možda, napokon i tu napraviti jedan iskorak, odnosno uzeti više nego što se do sada uzimalo od svega onoga što Europa, ponajprije Liga prvaka nudi. Imati jaku klupsku infrastrukturu, ne znači da ćeš napraviti rezultat i doći do novaca. Do novca se dolazi igrajući Europu i skupo prodajući talentirane mlade igrače, kao što Zrinjski i čini zadnjih sezona, jer mi ipak nismo Njemačka, nego samo Bosna i Hercegovina…

Što će ti nekakav skupi trening centar i vrhunski uvjeti za rad sa djecom, ako nemaš kvalitetan trenerski kadar za rad s djecom? Talenti teško mogu isplivati na površinu ukoliko se ne ulaže i u taj trenerski kadar i stoga je bolje iz drugih klubova kupovati najtalentiranije igrače, pružiti im mogućnost rada u najboljoj momčadi u državi i dalje ih (pre)prodavati, s obzirom da je nogomet postao biznis. I to je bolje nego se diviti stolicama, krovu i trening centru, a pustiti divlje menadžere da “vršljaju” u klubu kako ih volja, dovodeći igrače upitne kvalitete iz drugoligaških i trećeligaških klubova od kojih klub teško može imati ozbiljniju korist. A zbog takve politike u velikoj mjeri i propadaju domaća djeca, što onda itekako dolazi do izražaja u nekim drugim klubovima.

Važno je naglasiti da bh klubovima trebaju i stručni psiholozi, što se godinama dokazivalo na primjeru NK Širokog Brijega, a evo, u zadnje dvije godine, itekako se dokazuje i u FK Željezničaru, čiji su igrači i ove i prošle sezone, odigravali odlučujuće utakmice kao da su puškom istjerani na teren! A i to je jedan od tih važnijih razloga zbog kojeg ne vidimo način, da bi neki od “konkurentskih” klubova narednih sezona mogao s trona bh klupskoga nogometa svrgnuti HŠK Zrinjski!

Facebook Comments

Loading...
DIJELI