Mora se priznati, teška srca, ali iskreno, ova partija naše reprezentacija bila je sve samo ne dobra. Vrijeme je da istina izađe na vidjelo. Unatoč tijesnoj, ma i zasluženoj pobjedi lako se dalo uočiti od kojih boljki pati ova nova Dalićeva vrsta. Osim što teško organizira igru, jer iscrpljeni Modrić uz nevidljivog Kovačića ne može sve sam, ni vidjeti, kamoli odigrati. K tome, nervira nekonkretnost, ali se mora odati priznanje barem jednoj vrlini koju smo zamijetili. Riječ je o strpljenju.
Utakmicu je odlučio uvijek sebični, ali sada je to bilo korisno, Andrej Kramarić, sjajnim driblingom i udarcem, ne nakon organizirane akcije, nego nakon jedne odbjene lopte. I to je spasilo ovu postavu i izbornika Dalića od oštrih kritika.
Kad se protiv autsajdera primi pogodak kod 0-0 onda se raspadnu sve teorije i zamisli, sve brzo ode u stihiju. Upravo je tako i bilo i moramo biti sretni što se lopta predkraj prvog dijela odbila do Barišića za 1-1. U pravom trenutku, jer kako su Hrvati igrali nekonkretno teško bi u nastavku preokrenuli utkamicu.
Ne, ne prati sreća samo hrabre, već nerijetko i one koji je nisu ni zaslužili, zato se i zove sreća, a ne nekako drugačije. Hrvatska je možda nije zaslužila, mislimo na sreću, makar je pobjedu zaslužila. Iako nije izgledala dobro trudila se svojski, napadala neprestance makar mahom neučinkovito, pa bi prije rekli da nas je spasila upornost.
Jednu stvar moramo naglasiti, ima igrača koji su baš razočarali, napose Mateo Kovačić čiji je doprinos ovom rezultatu nevrijedan. Naše mišljenje jest da ga je Dalić trebao kud i kamo ranije zamijeniti, jer mladić je očito indisponiran lošom formom i nesnalaženjem u vrhunskom nogometu unatoč vrhunskoj nadarenosti. On je tip igrača od kojeg se nešto očekuje, a ne tek dodavanje lopte najbližem igraču.
Da se tako ponaša Modrić onda bi on ostao u zaprešićkom Interu ili mostarskom Zrinskom. Uostalom, teško je gledati momčad u kojoj ti je najborbeniji igrač koji ti je i najbolji, poput Modrića.
Hoće li Dalić izvući kakve pouke, razmisliti o kompletnijoj smjeni generacije, jer sve je bolje izgledalo s Vlašićem nego s Kovačićem, a mnogi drugi čekaju svoju prigodu. Velik izbor igrača nemamo, ali rotacije su nužne, muke protiv Azerbajdžana morale bi nam biti nepotrebne, a ipak smo ih doživjeli.