Plasman Juventusa u finale Lige prvaka nije iznenađenje, napose nakon što je u velikom stilu eliminirao Barcelonu u četvrtfinalu, potom se u polufinalu poigrao sa sjajnim ove sezone Monacom.
Nogomet se nerijetko uspoređuje s umjetnošću, poslom, zanatom, znanošću, a svaki pisac koji se dotakne usporedbe pronalazi momčad koja može dočarati njegovu ilustraciju. Tako se za Barcelonu pisalo da ima umjetnički “štih”, o Bayernu se govorilo kao predvodniku “poslovnog nogometa”, zanatski besprijekoran zna biti Chelsea. No, čiji je nogomet usporediv sa znanošću?
Plasman Juventusa u finale Lige prvaka nije iznenađenje, napose nakon što je u velikom stilu eliminirao Barcelonu u četvrtfinalu, potom se u polufinalu poigrao sa sjajnim ove sezone Monacom. Čvrstina i stav kojeg prezentiraju nogometaši trenera Massimiliana Allegrija, te samopouzdanje i disciplina njegovih igrača toliko impresioniraju nogometne stručnjake da mnogi već Allegrija nazivaju znanstvenikom, a njegov nogomet znanstvenom savršenošću.
Uostalom, njegov igrač, Chellini, jednom zgodom ga je nazvao – “ludi vizionar”. A vizionari su najčešći baš gdje? Među znanstvenicima!
Allegri je usavršio igru Juventusa s igračima koji su u drugim klubovima tražili sebe, a kod njega su našli – sve. Zapravo, on im je našao; i poziciju i ideju i gard i motiv. Zoran primjer je naš Mario Mandžukić. Koji je nesumnjivo velik, sjajan nogometaš, no gdjegod je prije igrao uz svoje izvanredne partije znao bi se u određenim dijelovima sezone pogubiti, nestati, a to mu se u Juventusu ne događa. Ovaj Mandžukić iz Juventusa bolji je od prije također dobrog “Mandže” iz Bayerna, Atletica…
Eto, zato je Allegri majstor, kako je od tipičnog napadača stvorio krilo, letećeg Mandžukića koji zabija, asistira, brani, otima. Postao je kod Allegrija jedan od najsvestranijih nogometaša svijeta.
Allegri je u Juventus stigao nakon odlaska Contea 2014. godine. I Conte ovih dana doživljava velike dane u Engleskoj, vodeći Chelsea. Tada je Allegri dočekan sumnjama, čak je i dio navijača imao ogorčene prosvjede protiv dovođenja trenera koji je u četiri godine prethodnog vođenja Milana osvojio jedan trofej, 2011. godine talijansko prvenstvo, prvo nakon sedam godina. Juventusovim navijačima nije se sviđao Allegrijev oprez i brbljavost. No, upravo će ga ove dvije osobine u Juventusu učiniti znamenitim.
Jer, Juventus igra oprezno, ali ne “ziheraški”, nego pragmatično. Jedva da prima golove, a uvijek zabije. Što se tiče njegove brbljavosti sjajno ga je doživljavati na koji način govori o svojim igračima. Dok svi ostali treneri pažljivo biraju riječi o svojim igračima, konkretno ne spominjući imena ni u dobrom ni u lošem kontekstu, kod Allegrija nema milosti. On i hvali i kudi svoje igrače pred novinarima, što misli to i kaže i nije ga briga što će njegovi igrači misliti o njegovim riječima.
Njemu uopće nije nakon pobjede teško reći da ga je, primjerice, “Pjanić razočarao”. Jer, on je Pjaniću namijenio ulogu koji ovaj očito nije dobro odigrao. “I to se mora znati”, objašnjava Allegri.
Tako je jednom nastradao naš Marko Pjaca, sjajan talent i dribler. Allegrija je toliko razbjesnio svojom neodgovornošću u jednom nastupu da je pred kamerama izjavio: “Pa, jel taj dečko ikada igrao ozbiljan nogomet, čini mi se da nije”…
Dakle, Allegri je dobio Juventus 2014. godine, momčad koja je osvojila do tada tri naslova u nizu, no još je čekala pravi europski iskorak. Zadatak nije mogao biti teži. Kako unaprijediti već skoro savršen stroj?
Znanošću, Allegrijevom znanošću, očito je bio odgovor. Momčad je nakon toliko uspjeha morala biti u silaznoj putanji, uprava je očekivala uzlaznu!
Obožavanog Contea zamijenio je “smotani Allegri čija je djevojka Juventus nazvala sramotom Italije”. U takvim uvjetima nepovjerenja morao je krenuti na posao. A novine su crpile detalje iz svlačionice Milana kojeg je do tada vodio, najčešća riječ koji su izvjestitelji spominjali za osjećaje Milanovih igrača kod Allegrija bila je – nezadovoljstvo.
“Od njegovih inovacija nam je bilo zlo”, tvrdili su pojedini “milanisti”.
Ipak, sitnim promjenama, kasnije i krupnijim, Allegri je i dalje ostao s Juventusom dominantan u Italiji, a u Europi je postajao pravi hit. Njegova momčad, za razliku od Conteove, bila je prilagodljivija, fleksibilnija. Mijenjala je i sustave i uloga pojedinih igrača, uvijek je Allegri zbog svojih inovacija imao neko iznenađenje u rukavu.
Jedan brazilski novinar koji pomno prati europski nogomet za Juventus je ovih dana napisao “kako je riječ o najstrpljivijoj momčadi u povijesti nogometa”. I to je točna definicija Allegrijevog Juventusa kojima drugima čak i daje igrati, ali ih lakoćom pobjeđuje. Juventus se prilagođava na način da zna kako pobijediti suparnika.
Barcelonu je Allegri uništio poput djeteta što igračku kojoj je istekla baterija razbija o zid. A prisjetimo se, nije Barcelona uopće loše izgledala, a teško je poražena. I Monaco je imao dobrih trenutaka protiv Juventusa. Rezultat? Ukupnih 4-1 za Juventus. Koja pragmatičnost!
Juventus je u finalu Lige prvaka 2015. godine poražen protiv Barcelone, Allegri je tu naučio školu, studiozno je razmišljao što napraviti s Juventusom da preskoči i ti zadnju kvalitativnu razinu i dosegne europski vrh. Mijenjao je i tražio, našao je formulu. Sada će morati pokazati što je naučio u finalu protiv Reala.
Iščitavajući njegove monologe o utakmicama dobivate dojam kao da je zaista riječ o samouvjerenom znanstveniku.
“Svi vole govoriti o sustavima, ma nije to tako naročito bitno. Sezona je duga i postoje utakmice u kojima radite na jedan način i utakmice na kojima radite na drugi. Tijekom utakmice možete imati jednu zamisao pa sve promijeniti u drugom trenutku. Mislim da je ipak najbitnija priprema igrača. Vidite, novi sustav uvijek donosi entuzijazam. A entuzijazam je bitan, bitniji od sustava, sustav je tek alat za dobivanje entuzijazma”, govori Allegri.
Entuzijazam kod Mandžukića je poseban primjer. Allegri tvrdi:
“Nije to moje remek djelo, stavio sam ga malo sa strane, na krilo, jer sam si zamislio da bi nam to moglo donijeti određenu svježinu. On je postao naš bonus”!
Allegri je zacijelo naučio svoje igrače u hodu mijenjati i sustav i ritam igre. Tu podsjeća na košarkaškog trenera koji odluke mora donositi svakih nekoliko sekundi. Juventus se jednostavno u današnjem nogometu nameće – prilagođavanjem! Da, baš tako!
Ravnoteža između svih dijelova terena je savršena, sjajan vratar Buffon čije su godine prednost a ne mana, s obranom koja nikome nikada nije dozvolila šut bez bloka, veznim redom što trči poput maratonaca i napadom u kojem Higuain, Dybala i Mandžukić djeluju poput krstarećih raketa, a igra preko bokova postala je Allegrijev adut, kako je samo vratio Dani Alvesa u život.
Takav Juventus jednostavno djeluje kao znanstvena inovacija. Allegrijeva…
Naslov talijanskog prvaka davno je osvojen, Juventus miran čeka finale, a Allegri u svom laboratoriju smišlja rješenje za Real. Cilj Allegrija je jasan, može se pustiti Real da igra, ali mu se ne može pustiti da daje golove, zapravo da tuče na gol bez bloka, otpora, borbe.
Juventus je samo dva puta u povijesti (iz osam finala) osvojio naslov Lige prvaka, a posljednji datira iz 1996. godine kada je Lippi vodio klub do europskog naslova, u finalu protiv dortmundske Borussije.
“Meni je najbitnije da nas konačno respektiraju u Europi”, jednostavno će uzvratiti na sva pitanja o prognozama Allegri.
“I znate što je jako bitno?”, s protupitanjem nastavlja razgovor sa žurnalistima Allegri.
“Da vam igrači ne polete nakon dobrog rezultata, samo to”!
Očito je kod Allegrija bitna psihološka priprema igrača, jer kad smo spomenuli Mandžukića kako je procvjetao u Juventusu, pa smo se sjetili kako je vratio u život Dani Alvesa (u Barceloni se valjda zgražaju od muke), tako je i s mnogim drugim igračima. Higuain, Cuadrado, Pjanić, Khedira, Dybala igraju bolje nego ikada prije. Ispada je je Allegrijeva momčad sastavljena od otpadnika koji se “osvećuju” bivšim poslodavcima za nepovjerenje. A to će učiniti okrutno osvajanjem europskog naslova.