Povratak zemlje domicilnom stanovništvu izazvao je ogromne tenzije u Južnoafričkoj Republici i mediji ga unatoč institutu političke korektnosti nazivaju 'obrnutim Apartheidom'.
Predsjednik JAR-a Cyril Ramaphosa naredio je Afričkom nacionalnom kongresu pokretanje amandmana koji će otvoriti ‘Pandorinu kutiju’ – povratak otete zemlje lokalnom stanovništvu, i to one koja je otimana od davnog 17. stoljeća.
Rasistički zakoni, plemensko pogodovanje i sukob interesa
Zakon je na udaru jer ovaj multimilijunaš njime prvenstveno cilja na bijelce, odnosno preostalu manjinu, a nužno je za naznačiti i da je iznimno teško utvrditi čiji su preci konkretno otimali zemlju bez naknade. Tako će zakon generalno oduzeti zemlju bijelcima i dati je u ruke crncima, bez prave arbitraže i vještačenja. Populistički potez mogao bi dokrajčiti južnoafričku poljoprivredu – sličnu reformu svojevremeno je pokrenuo Zimbabve i preko noći pao je u kolaps. Naime, prije gotovo dvadeset godina bjelačka zemlja prepuštena je u ruke podobnim crnim oligarsima koji su bez ikakvog znanja o agrikulturi iscrpili plodne ravnice i zemlju bacili u nezapamćenu krizu proizvodnje hrane. Taj slučaj ne brine Ramaphosu koji se nada da će dijalogom i obeštećenjem riješiti problem. Jer je i sam svjestan da njegovo biračko tijelo nema iskustvo ni znanje u poljoprivredi.
Boeri, potomci nizozemskih imperijalista, već su polako počeli napuštati zemlju u strahu od odmazde. Australija je prva ponudila izvanredne vize i automatski zaradila južnoafričku etiketu ‘rasističke zemlje’ koja pravo naseljavanja dopušta isključivo bijelcima i mješancima, ne i crnom stanovništvu JAR-a. Ruska pokrajina Stavropol u pregovorima je oko primanja 15.000 Boera koji apeliraju na ‘sve opasniji život u Africi’. Koliko je Ramaphosina ideja porozna govori i činjenica da crnačko stanovništvo promatra kao cjelinu, čime će Xhosa i Zulu potomci koji su činili apsolutnu većinu u kolonijalnim vremenima izgubiti značajan udio u odšteti ili zemlji radi ‘očuvanja zajedništva svih plemena’. Kako i sam predsjednik već par godina ozbiljno ulaže u poljoprivredu (bogatstvo mu iznosi oko 450 milijuna dolara), Boeri mu zemlju ne žele prodati, a crnački farmeri je ne znaju koristiti – moguć je i sukob interesa. A mediji zbog političke korektnosti ne smiju pisati o temi.
Pozitivna diskriminacija, Black Lives Matter i selektivno pravosuđe
Utakmica Dinama i Hapoela obilježena je zabranom igranja Sadegha Moharramija u Izraelu. Zbog jednog jedinog razloga – jer je Iranac. Iako je zakon u svojoj srži fašistički, nitko nema petlje tako teškim etiketama obilježiti cionistički režim. Kina je penetrirala u Afriku kapitalom i modernizacijom pa je sasvim legitimno da pojedine afričke države imaju posebne zakone u kojima su kineski državljani izvan zakona – čak su i zbog višestrukih ubojstava samo deportirani u maticu. A navedene ideje samo su prepisane iz vremena Rhodesa i kolonijalista. Selektivni i logički nepotpuni zakoni plodno su tlo za države u kojima vladavina prava nije do kraja razvijena i koje prolaze kroz doba tranzicije. Populizam ih koristi kao alat protiv bijelog i europskog stanovništva koristeći ‘osjećaj stoljetne krivnje’ kao okvir za bespredmetnu podršku protuzakonitim i protuustavnim zakonima.
Slična priča je i pozitivna diskriminacija pod čijim se skutima odvijaju brojne bizarnosti. Pokret ‘Black Lives Matter’ je plemenitu ideju borbe za ravnopravnost rasa i kritike policijske okrutnosti počeo koristiti kao štit u sve češćim rasističkim objavama poput antisemitizma u prozivkama izraelske politike, a bivši gradonačelnik NY-a Rudy Giuliani prozvao ih je ‘antiameričkim rasistima’ te na svojoj koži osjetio kako izgleda usmjerena kampanja. Brojni članovi napustili su skupinu zbog odbijanja istraživanja spornih slučajeva unutar same afroameričke zajednice i geta, kao da jedino bijelci vrše teror nad crncima, a unutarrasni zločini ni ne postoje. Slučajevi rasističkog nasilja i u Europskoj uniji istražuju se isključivo ako je u pitanju bjelački delikt. Situacija u Švedskoj najbolji je primjer što se dogodi kada se stvari oduzmu kontroli. Hoće li se međunarodne institucije podići u obranu južnoafričkih farmera bijelaca ili će se otvoriti pitanje povrata imovine od Srednjeg vijeka i u Europi, vrlo brzo ćemo vidjeti.