Protiv Milorada Pupovca, podignuto je više kaznenih prijava zbog zloupotrebe položaja i to ne od strane „ustašije“ već samih Srba koji više ne mogu podnijeti njegov „protektorat“ nad svim Srbima u Hrvatskoj.
Polako ali sigurno, dokumentarna reportaža kao sastavni dio svakog ozbiljnog medija, nestaje iz novinarstva. Velika je to šteta, kako za novinarstvo u cjelini, tako i za same čitatelje jer dobro napisana reportaža, vrijedi koliko i solidno književno djelo. Ona je zapravo dobra knjiga u malom. Priča sastavljena od uvoda, razrade, kulminacije, raspleta i poruke. Reportaža ustvari ima sve dijelove važne zahtjevnijem čitatelju.
Ali zakoni tržišta su takvi da si većina medija ne može priuštiti reportere, novinare koji putuju u potrazi za dobrom pričom, i onda na njoj rade pet, šest, pa i deset dana. Treba platiti gorivo, putne troškove, dnevnice, a sve samo radi jednog , obično malo duljeg teksta. Naravno, postoje mediji, koji imaju novca za reportaže, pa onda u svakom svom izdanju, objave makar jednu. Na primjer Srpske Novosti. Financiraju se iz državnog proračuna preko srpskog narodnog vijeća.
U prijevodu, plaćamo ih mi, hrvatski građani i to jako dobro, ako smijem primijetiti. Tako na portalu Novosti nema nikakvih reklama. Oni si mogu dozvoliti solidan život u kapitalizmu bez suživota s krupnim i privatnim kapitalom. Jasno, jer sve to plaća narod. I bilo bi to donekle prihvatljivo, te u skladu s europskom praksom, kada te iste Novosti i Srpsko narodno vijeće (čitaj Milorad Pupovac) ne bi vazda grizli ruku koja ih hrani. Ali to je jedna druga tema. U zadnjem broju Novosti, izašla je tako i reportaža o „dedi Dušanu“ koji živi u zadnjoj kući, zadnjeg sokaka Malog Gradca na Baniji. Deda Dušan navodno ima samo tri želje. Prva je da mu netko popravi mostić preko potoka, druga da dobije frižider i treća, neka mu nekim čudom netko nabavi motornu pilu, može i polovnu.
Nije ovo prva reportaža ovakvog sadržaja. U svakom broju Novosti imate bar jednog deku ili babu koji kukaju nad svojom teškom životnom situacijom. Sirotinja, hrvatska i srpska, u svakom slučaju teško živi i onda se preko tih socijalnom problema pokušava ganuti društvo, izazvati solidarnost i osjećaj empatije prema manje sretnima što životare u Lijepoj Našoj.
Protiv Milorada Pupovca, podignuto je više kaznenih prijava zbog zloupotrebe položaja i netransparentnog trošenja proračunskog novca, i to ne od strane „ustašije“ već samih Srba koji više ne mogu podnijeti njegov „protektorat“ nad svim Srbima u Hrvatskoj. Pojednostavljeno, dosta Srba smatra kako ih Milorad krade. Troši novac namijenjen njima, kao da je samo njegov, privatan i u tome nema nikakve mjere.
Reporteri Novosti, posjećuju redovito srpsku starčad i objavljuju priče, manipulirajući ljudskom nesrećom radi vlastitih političkih ciljeva ali gdje je konkretna pomoć? Zar od svih tih milijuna kuna koje im se slijevaju redovito u blagajnu i džepove, ne mogu odvojiti ni pišljiv par tisuća kuna kako bi pomogli siromasima poput Dušana? Pošto je Milorad Pupovac izgleda takva škrtica, odlučio sam ponuditi pomoć ovim putem „Dedi Dušanu“. Nemam novaca, ali imam jedan stari frižider koji radi, i rado ću mu ga pokloniti. Za mostić preko potoka voljan sam zamoliti prijatelje kako bi mu ga sagradili. Jer slažem se. Mostovi se trebaju graditi a ne rušiti.
Stojim iza ovog što sam napisao, i molim ekipu iz Srpskih Novosti da se jave u redakciju Dnevno hr, kako bi realizirali ovu akciju. Muči me samo ta motorna pila. Mogla bi se i ona nabaviti, ali znamo čemu su pile služile. Podsjeća me to malo na balvan revoluciju. Ne mislim da bi Deda Dušan pilio drva i radio barikade ali što će se dogoditi ako ga kakav rođak pita neka mu posudi pilu? Može li itko biti siguran nakon svega, čemu će ta pila poslužiti? Zato, nema problema sve može. I frižider i radna akcija na izgradnji mostića. Vjerujem kako ipak Dušanu stvarno treba ta motorna pila, i da njome ne mislim raditi nikakvo zlo. Samo uvijek postoji ono ‘ali’ i zato Milorade cicijo, nabavi „Dedi Dušanu“ motornu pilu! Ne očekuješ valjda da i nju mi „ustaše“ kupimo…