Potpredsjednik Kluba Zastupnika GLAS-a, Goran Beus Richembergh gostovao je u N1 emisiji Novi dan.
Beus je komentirao napad na vaterpoliste Srbije u Splitu.
“Mi smo društvo koje njeguje netoleranciju i divljaštvo. Ako smo u jednom slučaju, a to je usvajanje Istanbulske konvencije, digli toliku graju, otišli toliko daleko, onda znate koliko je sati. Ako smo kao društvo otvorili prostor da se o toleranciji priča kao o nečemu ideološki neprihvatljivom, onda naravno stvaramo ozračje u kojemu svaka budala misli da pljuskom može riješiti svaki svoj problem. U jednom gradu kao što je Split, ali ja bih to generalizirao, u bilo kojem gradu – u pola bijela dana napasti ljude zato što su drugi i drugačiji, a radi se o sportašima, koji su, i u Srbiji i u Hrvatskoj, u proteklih dvadeset godina napravili jako puno na zbližavanju, na fer natjecanju, kompeticiji, ali ne mržnji – onda to govori da je zakazao čitav niz institucija našeg sustava”, rekao je Beus.
N1 piše kako u osudi takvih činova postoji niz zadrški. Takav je i slučaj žigosanja u zadarskoj školi prilikom čega je ravnatelj rekao da je to ‘dječja igra’. Kada se govorio o nasilju, i politički bi trebao postojati konsenzus, ali to obično skrene u ideološke podjele. Koja je odgovornost sudstva?
“Sve institucije, od pojedinaca do sudstva, snose dozu odgovornosti. Slučaj u Zadru pokazao je svu snagu našeg licemjerja. Ravnatelj nije dorastao svom poslu. Slučaj pokazuje da, i kada se dogode ovakve stvari, oni koji su važni u prvoj fazi – koji trebaju otkriti, rasvijetliti, prijaviti, sankcionirati – ponašaju se kao nojevi, zabijaju glavu u pijesak. Da je sudstvo kod nas striktno, da je dosljedno, onda se takve stvari ne bi tako olako događale. Ako nekoga pretučete gotovo na smrt, a sud vas pusti da možete pobjeći gdje hoćete prije nego krenete služiti zatvorsku kaznu, to je stvaranje atmosfere koja poručuje građanima – ovdje možete raditi kome god što padne na pamet, i neće biti sankcija. Najopasnije je što će se ljudi početi osjećati nesigurno u vlastitom društvu. Svi smo zakazali – od škole, do crkve, do organa progona i sudova”, zaključio je.