Ljubić je urlao da se Draganu Čoviću ne da olovka u ruke, a malo potom mu postao štitonoša. U povijest je ušao kao osoba koja je Hrvatima u BiH donijela povijesni iskorak u mijenjanju Ustava BiH i stavljanju novih odredbi po pitanju izbora i Izbornog zakona
Proteklih dana popratio sam vijest o tome kako je prije tri godine Damir Ljubić napustio stranku HDZ 1990. Ono što bi nas više trebalo zanimati od samoga datuma nečijeg napuštanja stranke jest razlog zbog kojeg je taj netko uopće i bio u stranci. A sto posto i s nedvojbenom sigurnošću može se potvrditi da je dio članstva, ozbiljnijega članstva, koji je svojevremeno otišao iz HDZ-a BiH i osnovao HDZ 1990. učinio to samo zbog toga da „sutra“ sruši HDZ 1990., upravo istu stranku koju su i osnovali. I to nisu bili marginalci, radnici na terenu ili prikupljači glasova, to su bili eminentni članovi. Čak samo vodstvo!
Ovo su riječi i potvrde jednoga od njih, to da su je osnovali da bi ju srušili, ali su off the record. Stoga nije primjereno govoriti nešto više. Ali i bez toga da netko potvrdi spomenuti scenarij, očito je. Tada nije bilo, ali je kasniji scenarij sve zorno pokazao. Pokazalo je vrijeme. Pokazale su i izjave i postupci Bože Ljubića koji je urlao da se Draganu Čoviću ne da olovka u ruke, a malo potom mu postao štitonoša. I Božo Ljubić ulazi u povijest kao osoba koja je Hrvatima u BiH donijela povijesni iskorak u mijenjanju Ustava BiH i stavljanju novih odredbi po pitanju izbora i Izbornog zakona.
A kada pogledamo povijesti i činjenicama u oči, Božo Ljubić je dvostruki prevarant. Prvo je napustio HDZ BiH i osnovao (jedan od osnivača) HDZ 1990. pa je potom srušio (ne još i ne do kraja) HDZ 1990. da bi se vratio tamo gdje je bio. I sve u samo nekoliko godina. I Niko Kranjčar je rekao da se ne vraća u Dinamo.
Članovi HDZ-a BiH kojima je dozlogrdilo i koji su ušli u „devedesetku“, pratili osnivačko vodstvo, svi kasniji članovi koji su se priključili stranci, odreda se mogu nazvati samo jednim imenom: naivcima! Grublje bi bilo budalama. I sve ono što su doživjeli i oni i neki drugi, kao i osobno potpisnik ovoga teksta u nekoj drugoj prigodi i nekoj drugoj stranci i nekim drugim okolnostima, može se okarakterizirati samo jednom prostom rečenicom: samo smo bili glupi.
Nažalost smo i dalje glupi, a naša se glupost sastoji od mnogo toga. Jedna od cigli u zidu koje tvore glupost jest da se svi bore za transparentnost i dobrobit sviju. Ta je cigla, srećom, davno istrunula i nema više nijedne budale u ovoj državi koja vjeruje da se političari bore za narod. Ili za sebe i svoje ili nikoga nego sebe. Druga cigla u zidu gluposti Bosne i Hercegovine jest ona koja govori da će svi članovi pojedine stranke na vlasti završiti dobro. Greška u koracima. Dobro završavaju samo oni koji šute, ne govore ništa, pa ni vlastito mišljenje, i izvršavaju naredbe pa makar se kosile s vlastitim stavovima.
Treća cigla, zaglavak, jest ona koja kaže da će BiH postati zemlja poželjna za život i da će uskoro ući u sve procese europskih integracija, kako nam obećavaju i pojašnjavaju naši politički lideri na čelu s najzagriženijim zagovarateljem ulaska u EU, Draganom Čovićem, dok drugi politički vođe drugih naroda uvijek ili sa skepsom ili širom otvorenih očiju prate što radi hrvatski član Predsjedništva.
Hvala kolegi koji nas je samo jednim tekstom o obljetnici o napuštanju jedne stranke od strane jednog političara (važnog ili nevažnog, sasvim je nevažno) podsjetio na to kako se vodi politika u BiH. A što ćemo, isto ovako je čak i u Jemenu, Burkini Faso i DR Kongu.