O cijeloj situaciji oko Uljanika poduži status na Facebooku objavio je i TV voditelj Velimir Bujanec. Objavu prenosimo u cijelosti.
“CAR JE GOL! Uljanik: Končaru milijarde, Jakovčiću briselski imunitet, radnicima – otkazi?! Na potezu je Plenković…
Gledamo danas dramu iz pulskoga Uljanika. Jakovčićev Bora (Miletić) više se ne može izgovarati na Thompsona. U Puli više nije tema Arena i lov na glazbene vještice, razbojnici iz IDS-a stjerani su napokon pred zid. ‘Strateški partner’ nema novaca, ljudi nisu dobili plaću – pa je sada dobar i Zagreb. Žica se Vlada. Hrvatska Vlada! A IDS bi autonomiju… Osim kada treba iz Zagreba povlačiti kune. Ili eure. I to milijarde!
Zaista mi je žao tih 4.260 ljudi. Radnici su to. Al’ nije ovo pitanje ni vjere ni nacije, ovo je pitanje potencijalno najvećeg lopovluka, o kojem većina medija – šuti. Zato jer su potkupljeni. Uljanik više nije priča o očuvanju radnih mjesta, jer tim ljudima, budimo iskreni – teško da ima spasa. Preostaje nam jedino razotkriti tko je Uljanik doveo u ovako bezizlaznu situaciju, tko ga i zašto želi ugasiti?
Prije desetak dana Jakovčić je, kao što smo već objavili, jeftino napao Thomposona da bi prikrio vijest o ostavci u Nadzornom odboru finskog Afaraka. Na nju je bio prisiljen zbog briselske direktive. I straha od mogućnosti bilo kakvog progona. Mjesečno je u Končarovoj tvrtci ubirao gotovo 10.000 eura, što je puno čak i za finske prilike. Vijest je prikrila N1 televizija standardnim bljuvanjem po Marku Perkoviću, a tek rijetki mediji u Hrvatskoj objavili su da je Jakovčićev javni ortak Danko Končar stekao većinsko vlasništvo Afaraka na netransparentan način i zaradio u Finskoj kaznu od astronomskih 50 milijuna eura. I više. A to nije sve… Tek će se rijetki hrvatski novinari odlučiti otvoriti finske portale i pogledati što tamošnji mediji pišu o Danku Končaru. Ljenčine, pa dovoljno je zamoliti nekog da vam prevede par redaka sa finskog – i odmah ćete saznati što se točno iza brda valja.
Finski mainstream mediji danima su pisali o kontroverznom hrvatskom tajkunu kojeg je državna agencija za nadzor financijskih aktivnosti optužila i kaznila za prijevaru na Helsinškoj burzi. A hrvatski ‘mainstream’ istoga čovjeka čak i danas prikazuje kao velikog spasitelja nacionalne brodogradnje!
Finsko brodogradilište Arctech u vlasništvu ruskog državnog OSK-a generira također značajne gubitke, što je za Moskvu svakako loša reklama, pa se u zadnje vrijeme i ono spominje kao moguća akvizicija ‘svemoćnog spasitelja’ iz Hrvatske! Arctech ima negativan kapital i rezerve od preko 200 milijuna eura, a sam je Končar svojedobno govorio da bi i Brodotrogir i Acrtech kao veliki gubitaši kojima treba sanacija, zapravo potpali pod kapu pulskoga Uljanika! Plan je fakat spasonosan, no tko će to sve platiti?! Hrvatski porezni obveznici? Moguće, ako Ivan Jakovčić u to uspije uvjeriti premijera Plenkovića! Jer, ako država zaista gurne Uljaniku 350 milijuna eura i pridodamo li tome ukupno 700 milijuna eura u državnim jamstvima (200 je predviđeno za strateškog partnera, a više od 500 je naslijeđeno) – dolazimo do velike priče o tobožnjoj sanaciji, tijekom koje će netko posve sigurno omastiti brk. Ali – to neće biti radnici. Jer, njima su već spremljeni otkazi, a vrijedna zemljišta pulskoga škvera rezervirana su za gradnju luksuznih stanova i atraktivnih turističkih sadržaja.
Ovjde se postavlja i logično pitanje: zašto bi naša država Danku Končaru ili bilo kome drugome omogućila prenamjenu zemljišta u Istri?! Zašto država, ako već odustane od brodogradnje, sama ne bi napravila prenamjenu i zaradila na zemlji te od toga obeštetila radnike?! Jedan istarski političar, čija je kritika tamošnjeg kriminalnog modela vladavine zabranjena u većini medija – fino je izračunao: 350 milijuna eura koje se sada traži je 2 i po’ milijarde kuna. Živoga keša. Pa, s tim novcem Vlada može izgraditi 5.000 stanova, sa tim novcem mogla bi se naša Slavonija spasiti od iseljavanja. S tim novcem moglo bi se toliko toga dobroga učiniti… Uljanik je u 2018. godini od Vlade već dobio gotovo 100 milijuna eura. Prodali su i 37 posto dionica riječkoga Lenca. Gdje su ti novci?! Glas Istre, na primjer, ne postavlja to pitanje. Normalno, glorificiraju Končara jer u novinama ima 33 posto udjela. Glorificirali su ga i kada je davao pozajmice Nogometnom klubu Istra… Veliki spasitelj nije financirao samo nogometaše, nego čak i lokalne balerine… U dogovoru s PBZ-om i HBOR-om, tobože je posudio i 12 milijuna Uljaniku, no što je sve to u usporedbi s onim što bi mogao dobiti pristanu li HBOR i Vlada na veliki plan navodnoga spasitelja?!
Kako posluje Danko Končar, najbolje se vidi na primjeru Brodotrogira. U poslovanju ima trajnih problema s likvidnošću, uz redovita kašnjenja plaća i neispunjavanja obveza prema državi. U posljednje se vrijeme spominje i nekih 700 otkaza… Brodotrogir ima isprepleteno poslovanje s hotelom Medena i istoimenim apartmanskim naseljem, koji su tijekom godina ‘restrukturiranja’ preuzeti od Končara i njegove Kermas Energije. Prije preuzimanja Medene ista je posudila novac Brodotrogiru, iz čega bi se dalo zaključiti da je neprijateljski preuzeta vlastitim sredstvima…
A tek priča o marini! Izgrađena je tijekom ‘restrukturiranja’ Brodotrogira, novcem banaka. Jedan vez koštao je nevjerojatnih 60.000 eura, iako je tržišna vrijednost gradnje sličnih objekata svugdje na Jadranu upola manja – 30.000 po vezu. A gdje je završila razlika?! To valjda znaju bankari. I naručitelji. Izvođači znaju jedino kome su morali u kešu davati 100 eura po turi kada se u marinu dovozio materijal… Moram priznati, ovaj me model silno podsjeća na poslovanje u bivšoj socijalističkoj Jugoslaviji, iz čijih zatvora uglavnom dolaze naši gospodarski spasitelji… Neki od njih odležali su i 12 godina u Lepoglavi, zbog puno sitnijeg kriminala”.