Buntovnik s razlogom – Ai Wei Wei

Uhićen, pretučen gotovo do smrti zbog svojih snimaka žrtava potresa u Sečuanu kada je kineska vlada pokušala zataškati slabu gradnju škola zbog čega je poginulo mnogo djece, maltretiran non-stop, Ai WeWei je danas najpoznatiji kineski umjetnik i aktivist koji se bavi temama uništenja stare kulture Kine, brze gradogradnje, globalizacije i identiteta, globalne drame izbjeglica, ljudskim pravima i slobodom govora, izlažući diljem svijeta

Drže ga junakom našeg vremena, herojem kulturnog otpora koji je preživio sva mučenja komunističke partije u Kini gdje su ga zbog njegovih smjelih radova u kojima je raskrinkavao vlasti – zamalo ubili.

Beskompromisni kritičar suvremene Kine Ai WeiWei usprkos svim zabranama u rodnoj zemlji, izlaže diljem svijeta – samo ove godine u Austinu, Marseilleu, Hamburgu, a krajem godine i Los Angelesu. Najveći kineski umjetnik današnjice sustavno je napadao suvremenu Kinu koja se strahovito razvija i osvaja strana tržišta jeftinom robom, ali još uvijek uronjena u zastrašujuću Maovu sjenu u kojoj i dalje traje ideološka tortura, prisluškivanje i kult ličnosti. Njegovo je oružje uvijek bila kamera – bilo prava, bio to mobitel s kojih je stavljao fotografije na Twitter nudeći svijetu pogled na sve što se događa u Kini.

Zbog svojih je snimaka žrtava Sečuana 2008. koje je kineska vlada pokušala smanjiti,  pretučen od strane kineske policije, dobivši izljev krvi u mozak, o čemu je također snimio serijal fotografija u bolnici.

Ai WeiWei  je podjednako bilježio dramu brze stanogradnje u Kini koja je progutala drevna kineska sela i zbirsala ih sa zemljopisne karte, strašne sudbine tvorničkih radnica koje rade u nemogućim uvjetima za mizerne plaće i sudbinu kineskih umjetnika koji također pokušavaju u nemogućim uvjetima stvarati slobodno. Kao arhitekt, konceptualni umjetnik, kipar, a nadasve fotograf svakodnevice  je doista uzdrmao kineske vlasti svjedočeći o grozotama koje se događaju i postao “međunarodni junak” jer su njegove snimke otkrivale mnogo toga što je vlast pokušavala zauvijek zataškati. “Smatram da je i hodanje u suprotnom smjeru pametan izbor” kazao je jednom prilikom.

WeiWei je rođen 1957. kao sin slavnog pjesnika Ai Quinga koji je po Maovoj naredbi svog svojih “revizionističkih razmišljanja” poslan u egzil 20 godina u Xinjiaang od kojih je 13 godina čistio zahode, što je bio odlučujuće za njegova sina da napusti Kinu.



Nakon studija na pekinškoj filmskoj akademiji 1978. s drugim je umjetnicima osnovao o umjetničku skupinu “The Stars”, koja se protivila socijalističkom realizmu zalagala za umjetničku individualnost i eksperimentalnost u umjetnosti. Godine 1981. otišao je u New York gdje je na Parsons School of Design studirao kod slikara Seana Scullyja. Upravo je u New Yorku počeo snimati crno-bijele fotografije u kojima je dokumentirao svoj život u kineskoj umjetničkoj zajednici. Na njegov budući rad znatno su utjecala djela Allena Ginsberga, Jaspera Johnsa, Andyja Warhola i nadasve Marcela Duchampa, čiju će osnovnu metodu koja život pretvara u umjetnost – u cjelosti preuzeti. U New Yorku je snimio tisuće fotografija  koje prikazuju njegov život i kineske prijatelje, nakon čega je počeo snimati demonstracije, odnosno fotografirati borce za ljudska prava, beskućnike i proteste na njujorškim ulicama. Većina fotografija nastala je u East Villageu gdje je živio. Sve te radove razvit će tek po povratku u Peking, kada mu se teško razbolio otac. I u Pekingu će nastaviti potpuno isti život, i to pod prismotrom policije i partije, dokumentirajući rad umjetničke scene u “Pekinškom East Villageu” godine 1997. Bio je jedan od suosnivača China Art Archives & Warehouse (CAAW), a 2003. godine osnovao je arhitektonski studio FAKE design.

Krenuo je snimati i prijatelje, ali i društvene anomalije i skrivanja zločina što će ga koštati zdravlja i slobode. Jedan od njegovih poznatijih serijala je nastanak slavnog stadiona “Ptičje gnijezdo” u kojem je sudjelovao kao dizajner s arhitektima Herzogom i de Meuronom. Priča o nastanku stadiona ima zanimljivu pozadinu jer Kinezi jedu ptičja gnijezda kao specijalitet. Opet je imao problema s vlastima jer se distancirao od sudjelovanja u gradnji stadiona kada je kineska vlada počela gradnju koristiti kao političku propagandu. Isto tako je dokumentirao nastanak pekinškoga zračnog terminala Normana Fostera.

Kada je snimio žrtve potresa u Sečuanu jakosti 8 stupnjeva po Richteru, koji je ubio 69.000 ljudi, a oko pet milijuna ostavio bez doma, WeiWei je dokumentirao stanje, snimajući jeziva pustošena, ostavljene školske torbe i dječje cipelice na mjestima užasa. Kako je kineska vlada među ostalim nastojala zataškati da su škole na uništenom području bile građene od loših materijala, došlo je do fizičkog napada na umjetnika. Ipak, uspio je u Münchenu izložiti 9.000 školskih torbi na fasadu Haus der Kunst izgovarajući rečenicu: “Sretno je živjela sedam godina na ovome svijetu”. Pažnju međunarodne javnosti je dobio i kada je na Documentu u Kasselu (najznačajniju europsku umjetničku manifestaciju), doveo 1001 Kineza kao “žive instalacije”. Uspio ih je dovesti na  temelju kulturne razmjene jer kineski građani vrlo teško dobivaju mogućnost putovanja na Zapad, pogotovo siromašniji pojedinici kojima je putovanje “bajka”. WeiWei je pozvao ljude iz ukupno 20 provincija – radnike, seljake, čuvare zatvora,  umjetnike i studente  te ih snimao ispred mjesta u Kini gdje su dobili papire za put, a na licima im se vidi  tjeskoba i nada.

Naročito je bio popularan njegov blog kojega je vodio od 2005. do 2009. kada ga zatvaraju kineske vlasti zbog kritike režima. Na blogu je stavljao najčešće fotografije svog svakodnevlja, ali i raznih socijalnih tema, a arhiva je brojala oko 2000 snimaka. Jeziva je i dokumentacija o  o sudbini njegova studija u Šangaju kojega su vlasti srušile u siječnju 2011 kao “ilegalnu gradnju”. Rušenje je počelo usred noći bez ikakva upozorenja. Bilo je jasno da je riječ o političkoj odluci da ga se zadrži u Pekingu gdje ga je policija mogla mnogo bolje držati pod paskom. Poznate su i njegove fotografije s mobitela- redom  portreti umjetnikova svakodnevna života kada je stavljao dokumente na Twitter. Spontana komunikcija odmah je stizala u sve krajeve svijeta , a taj je ciklus bio doprinos slobodi i ekspresiji u Kini.

S druge strane načinio je duhovit serijal fotografija u kojima je ispred slavnih svjetskih građevina i centara moći stavljao svoj srednji prst što nije bio samo gesta prosvjeda protiv svake vlasti već i poziv svakome da promjeni svoj odnos prema vladi i institucijama. Godine 2010. je izožio poznato djelo sastavljeno od nekoliko milijuna suncokretovih koštica od ručno oslikanog porculana. Danas je Ai WeiWei globalno poznat aktivist, umjetnik i “agent provokator”, kako ga zovu, čovjek koji je preživio i gotovo smrtonosne batine i bio uhićen, ukratko, čovjek kakvog “trebaju imati sva društva da bi se probudila”, kako su ga opisali svjetski kritičari.

Kako ističu kustosi – Ai Weiwei je među najvažnijim umjetnicima današnjice koji se nadahnjuje kineskom kulturom spajajući je s suvremenom umjetnošću, baveći se  odnosima Istoka i Zapada, destrukcijom, umjetnošću i obrtom i globalnom krizom milijuna izbjeglica što će tek pokazati u instalaciji koju još nitko nije vidio “Životni ciklus” na izložbi u Los Angelesu koju organizira Marciano umjetnička fundacija. Bavi se i temama ljudskih prava, slobode govora, ekonomskom eksploatacijom i uništenjem okoliša. Ukratko, riječ je o čovjeku koji je svoj život pretvorio u umjetnost boreći se za humaniji svijet.

Facebook Comments

Loading...
DIJELI