Vlada je odlučila da se u idućoj godini može izdati ukupno 65.100 radnih dozvola za strance. Najviše dozvola predviđeno je u graditeljstvu, turizmu, ugostiteljstvu i prometu. Hoće li ta odluka pomoći da se nedostatak radnika smanji? Što će to značiti za pripremu nove turističke sezone i na koji način dugoročno riješiti taj problem?
Gosti emisije HRT-a Otvoreno bili su pomoćnica ministra rada i mirovinskog sustava Marija Knežević Kajari, potpredsjednica HGK za graditeljstvo, promet i veze Mirjana Čagalj, direktorica Odjela za zakonodavstvo i pravne poslove HUP-a Admira Ribičić, predsjednik Udruženja ugostitelja grada ZagrebaFranz Letica i predsjednik Hrvatskog društva medicinskih sestara anestezije, reanimacije, intenzivne skrbi i transfuzije (HDMSARIST) Adriano Friganović.
Kronični nedostatak radnika je od kada je zadnjih godina počelo rasti gospodarstvo. Kriza je trajala dugo, otišli su kvalitetni radnici, a nije se obrazovalo dovoljno za mnoge djelatnosti pa nemamo dosta radnika s vještinama koje traže poslodavci. Cilj Vlade je zaposliti domaće radnike, a ne strane. No rezultat neće doći preko noći. Kako se ne bi zaustavile investicije mora se uvesti radnike, rekla je Kajari.
Smatra kako nam obrazovanje mora biti povezano s potrebama tržišta rada i na tome se mora raditi. Mladima moramo reći koji su atraktivni poslovi. Plaće u turizmu rastu, pa se odlazi iz trgovine u turizam jer idu na bolje plaćene poslove i sad fali trgovaca. Nastojimo to riješiti sa svim mogućim mjerama. Cijeli obrazovni program mora biti da se mlade ljude usmjeri i da im se da šansa. A onda će i poslodavci dati bolje uvjete te ih i stipendirati.
U Hrvatskoj ima 38.000 medicinskih sestara, a nedostaje ih 12.000. Izostanak strategije razvoja sestrinstva i planiranja ljudskih resursa doveo je do ove situacije. Uvoz medicinskih sestara nije rješenje – ne znamo od kuda dolaze, kakve su njihove kvalifikacije, kako će izjednačiti kvalifikacije s našima. Moraju se riješiti problemi u sestrinstvu u Hrvatskoj i spriječiti odljev mladih kadrova kao i onih iskusnih koji sada odlaze, smatra Friganović.
Na uvoz radne snage gledamo kao kratkotrajnu mjeru i mi to itekako odobravamo. Već tri godine pokušavamo osvjestiti Vladu o potrebi uvoza radne snage, ali kao kratkoročnu mjeru. Dugotrajna mjera je dualno obrazovanje i školovanje radnika odnosno djece za ona zanimanja koja su potrebna tržištu rada. To će se razviti kroz 10 godina i dati radnu snagu. Podržavamo uvoz i to u duplo većem broju nego što je odobren. Investicije koje dolaze zahtijevaju veliki broj radnika. Uvoz radne snage spašava kompanije, ne uzima se mjesto našim radnicima sa zavoda već se čuvaju radna mjesta, čuvaju se kompanije kojima omogućavaju da svoje poslove izvrše na vrijeme, smatra Čagalj.
Ne treba se bojati strane radne snage. Primjerice radnici u graditeljstvu iz okruženja su dobri radnici i mogu naučiti naše mlade. Treba iskoristiti to znanje koje oni donesu. I naši mladi odlaze van jer su vidjeli svoje prilike. Moramo biti sretni što su otišli van i što će steći znanja i kapital i vratiti se nazad. Na nama je da im osiguramo bolje gospodarske uvjete kad se vrate, objasnila je.
Ministar Pavić je prepoznao važnost redovite i dostupne radne snage za poduzetnike. Preuzimanje projekata i poslova kada ne znate s kime ćete ih odraditi može biti veliki problem. Ovo nije problem koji se događa samo Hrvatskoj, čak 40% poslodavaca u Europi ima isti problem – nedostatak radnika, rekla je Ribičić.
Smatra kako smo u krizi smo bili preinertni. Struktura nezaposlenih je nepovoljna 40% je dugotrajno nezaposleno. Rast plaća koji se često spominje kao razlog odlaska radnika, no plaće u Hrvatskoj rastu 7,6%, a u jednoj Njemačkoj rastu plaće 1 do 2%, rekla je Ribičić.
Hrvatski poduzetnici trebaju radnu snagu za odrađivanje poslova. Ne može se samo ulagati u veće plaće nego treba ulagati u investicije i razvoj. Konkurentnost nam je niska, a bit će još gora ako ne budemo ulagali u razvoj. Tu treba pomoći država dodatnim olakšicama, smatra.
Hrvatska nacionalna klasifikacija zanimanja je potpuno zastarjela, čak ne prepoznaje sva zanimanja. Država ima nefleksibilni sustav, poslodavac bi do u detalje treba predvidjeti potrebe za iduću godinu, koja će mu zanimanja trebati. To je nemoguće provoditi i planirati, uvjerena je Ribičić.
Na pitanje gdje su domaći konobari Letica je odgovorio da su na skijalištima u Austriji. Nakon ljetne sezone odlaze na skijališta, pa se opet vraćaju dogodine u sezonu. Pozdravljamo uvoz radnika no Slovenija i Austrija su ukinule kvote. Samo se u Austriji traži 35.000 radnika u turizmu, hotelijerstvu i ugostiteljstvu. Mi to ne možemo pratiti. Naši odlaze, tamo radnici dobivaju smještaj, veće plaće koje mi ne možemo ponuditi. Dok je porez prije bio 13% na ugostiteljske usluge i hranu mi smo dobit s Vladom dijelili po 50%. Sad dobit dijelimo 30% nama, a 70% Vladi, a ona ništa ne ulaže u naš rad. To je neizdrživo, smatra.
Dugoročno treba smanjivati doprinose na plaće i podizati plaće kako bi radnik dobio neto plaću 1000-1200 eura. U Zagrebu sad konobar ima plaću 5000-5500 kuna, a u sezoni 6000-6500 kn. Kuhari imaju između 10.000-20.000 kuna, ovisno od ranga. To su jako veliki troškovi našeg radnog kadra i mi to ne možemo izdržati. Treba smanjiti PDV na hranu na 13%, kako bismo mogli zaposliti hrvatski kadar i kvalitetno ga educirati da nas poslužuje, objasnio je Letica.