Darwinovi buldozi svojevremeno su idejno i logistički začeli pokret eugenike koji je kasnije poslužio kao podloga nacizmu i fašizmu.
Eugenika (starogrčki, ‘dobra loza’) označava uporabu znanja o ljudskoj genetici radi utjecanja na stanovništvo i zdravstvenu politiku s ciljem povećanja udjela pozitivno ponderiranih gena (pozitivna eugenika) i smanjenja negativno ponderiranih gena (negativna eugenika) pod opaskom poboljšanja određenih svojstava ljudske vrste.
Od Huxleya, Mengelea do Churchilla i Bella
Pojam je utemeljio britanski antropolog Francis Galton 1883., pod utjecajem rada svog rođaka Charlesa Darwina. Programi eugenike kasnije su etiketirani uz nacizam i uključivali su kontrolu rađanja, bračne restrikcije, rasnu i mentalnu segregaciju, sterilizaciju, prisilne pobačaje i masovna ubojstva nepoćudnih, bilo u logorima smrti ili eutanazijom. Eugeniku u praksi provodili su zloglasni Eugen Fischer i Josef Mengele kroz nacistički režim, kao i brojni Darvinisti poput Juliana Huxleya, zoologa, voditelja UNESCO-a i idejnog tvorca pokreta transhumanizma. Gotovo je nepojmljivo kako i danas jedna određena skupina renomiranih znanstvenika eugeniku smatra pozitivnom. Eugenika je stvorena i uobličena kao primijenjena znanost i biosocijalni pokret koji je predlagao popravljanje genetičkih odlika ‘populacije’ kroz direktirano i kontrolirano stvaranje potomstva.
Najgore od svega je što su raznorazne elitističke grupacije i ultra desničarski (i ljevičarski) pokreti prigrlili eugeniku u najnegativnijem smislu, smatrajući kako mogu kontrolirati i oblikovati populaciju prema svojoj volji. Koliko je negativna eugenika uzela maha najbolje se osjetilo u nacističkoj Njemačkoj, kroz različite mehanizme depopulacije i sterilizaciju. No, takve trendove nismo izbjegli ni u suvremenoj povijesti. Tako ne čudi da su renomirani rasistički nastrojeni eugeničari Leonard Darwin (Charlesov sin), Winston Churchill (počasni predsjednik Eugeničkog društva), Alexander Graham Bell i brojni drugi. Švedska, Australija i Peru noviji su primjeri masovne sterilizacije sve do kasnih devedesetih, a ‘Društveni Darvinizam’ uzima maha i u svim strukturama današnjeg društva i kulture, pa u mnogim zemljama postoje nacionalni, manjinski ili spolni karteli premreženih interesnih skupina koje kulturu, obrazovanje i znanost svojataju unatoč nužnom društvenom konsenzusu.
Rockefeller i Andrija Štampar
‘Rockefeller Zaklada’ se pak bacila u institucionalno guranje darvinističko-eugeničkih principa poput produkata socijalističkih (Fabijansko društvo) i liberalističkih (Frankfurtska škola) paradigmi društvenoinženjerskih instanci. Spolna deregulacija i relativizacija, društvena automatizacija i farmaceutika postaju okosnice tzv. Neoeugeničkog pokreta, a i proklamirani borci za ljudska prava poput Elisabeth Förster-Nietzsche (Friedrichove sestre), pionirke feminizma nisu se stidjeli isticati svoju eugeničku pripadnost. ‘Rockefeller Zaklada’ potpomagala je i implementaciju Darvinizma i eugenike u nacističkoj Njemačkoj. Argument da Rockefeller možda nije bio upoznat s njihovim radom ne stoji budući da je istraživanje gurano i nakon medijskih pisanja o ‘rješavanju židovskog pitanja’. Dapače, zaklada je nastojala opravdati eugeniku i nacistička istraživanja o nadrasi kroz daljnja odbijanja blokade njihovog rada. Čak i nastankom rasnih zakona, zaklada odbija priznati rasističku podršku.
Zajedno s Carnegie Institutom punili su im budžet sve do 1939., a postoje indicije i o pribavljanju dokumentacije kasnijih Mengeleovih pokusa, kao i potpomaganju operacije ‘Slagalica’. Što se pak eugenike u Hrvata tiče, tu je iznimnu ulogu igrao sveprisutni ljubimac RZ-a i jedan od pokretača suvremenog zdravstvenog sustava Andrija Štampar. Tako je u svojoj trideset i prvoj godini došao na čelo Ministarstva narodnog zdravlja, odnosno jedne njegove službe. Indikativan je njezin naziv – Odjeljenje za rasnu, javnu i socijalnu higijenu Kraljevine Slovenaca, Hrvata i Srba. U knjizi ‘Povijest eugenike Istočne i Srednje Europe’ to odjeljenje bilo je preteča ili usko povezano sa širokom eugeničko-rasističkom mrežom Europe, te srodnom Sekcijom za antropologiju, geneologiju i eugeniku u Ljubljani, Odsjekom za rasnu politiku i Rasno-političkim povjerenstvom u Zagrebu i Odborom za zaštitu srpske krvi i srpskog potomstva u Beogradu.
‘Planiranje obitelji’
Eugenika je i danas prisutna, ali zamaskirana pod domenom politički korektnih i novogovornih termina poput ‘Zaklade Billa i Melinde Gates‘. Jedna agenda koju često ističe krije se pod zgodnim terminom ‘planiranja obitelji’. Naravno, pod tim se smatra ‘dostupnost kontracepcijskih informacija, servisa i zaliha za žene i djevojke u siromašnim državama’ jer kako kažu – ‘svaka osoba ima pravo odlučivati o vlastitoj budućnosti’. Poznate su i eskapade na TED konferenciji kada je Gates povodom iznošenja formule za smanjenje emisije ugljičnog dioksida ustvrdio: ‘Današnji svijet ima 6,8 milijardi stanovnika. Tendencija je ka devetki. Ako budemo dobro radili na novim cjepivima, uslugama u reproduktivnoj medicini i zdravstvenoj brizi, možda bismo mogli smanjiti taj broj za 15%’. Kada on barata terminologijom, ni nelogična logika nije nelogična.
Sljedeća stavka organizacije je ‘Grand Challenges Explorations’, koja podržava kontroverzni projekt Helmholtza (njemačkog centra za istraživanje infekcija) – nanocjepiva koja reagiraju u kontaktu s ljudskim znojem i na taj način mogu automatski i bez znanja implementirati bilo kakav agens u ljudski organizam. Tako bi se oni koji ne žele cjepivo prisiliti na obavezno cijepljenje što će za rezultat imati ‘lakšu regulaciju i kontrolu rađanja’. Sociolog sa Sveučilišta Berkeley upozorava da mnogi suvremeni genetičari gaje eugeničku filozofiju, a Richard Dawkins tvrdi kako je prošlo sasvim dovoljno vremena da eugenika i transhumanizam više nemaju negativnu konotaciju, te mogu potpomoći suvremeno čovječanstvo.