Trump je željom za repozicioniranjem u ranije potpisanim ugovorima kao i međunarodnim odnosima želio ojačati američki status. No zapravo je stvorio okvire za posve novu šahovsku ploču.
Novi Hladni rat počeo je praktički još prije šest godina, a sad je sve jasnije kako neće imati jasne geografske granice kao nekoć već će to biti daleko bliže atomiziranim saveznicima i interesnim kartelima.
Trump balkanizira EU, Putin koristi priliku
Nakon što je Trump otvoreno izjavio kako mu ne bi smetao ni raspad EU, a sumnja se i da poput Putina podržava brojne pokrete koji EUskepsom ne skrivaju mogućnost izlaska iz unije poput Brexita – Bruxelles je krenuo u ofenzivu. A prva strateška odluka bila je Junckerova teza da se s Rusijom moraju izgladiti odnosi i olabaviti snažne sankcije. Austrija je kao ionako najbliži ruski suradnik prva istupila u kontakt. Trump se pak odlučio na pojedinačno pregovaranje u uvoznim kvotama sa zemljama EU. Taj ‘ping-pong’ mogao bi rezultirati zanimljivim podijelama diljem Europe i Bliskog istoka. Prvi eksplicitni dokazi o tome tko igra u kojoj ‘momčadi’ kupovine su oružja – neke države unatoč članstvu u NATO-u nabavljaju naoružanje iz ruskih izvora.
Među njima je i Turska koja konstantno igra dvostruku igru. Slične taktike polako iskušava Katar, a dojučerašnji sigurni saveznici više ni izbliza nisu tako izgledni. Francuska je vjerojatno i najsnažniji američki saveznik unutar EU. Njemačka pak polako taktizira zbog plinovoda ‘Sjeverni tok 2’ pa je Merkelica sve češća gošća Sočija, a navodno se zalaže i za ukidanje sankcija. Poljska je isto apsolutno na strani SAD-a zbog povijesnog konteksta i to se sigurno neće promijeniti. Dapače, izgledno je da SAD baš njima ‘oprosti’ uvozne kvote pod uvjetom stvaranja stalnih baza u samim granicama države. Italija je nakon izbora sigurno okrenula leđa Bruxellesu – u kuloarima se govori da je upravo SAD preko diplomatskih kanala dao snažnu potporu pobjednicima izbora nauštrb EU vrhuške.
EU ne smije biti američka marioneta već treba suradnju sa svima
Novi izborni vjetrovi u Sloveniji također bi je mogli udaljiti od Bruxellesa i približiti prvenstveno Janšinom prijatelju Orbanu koji je nedvojbeno uz Putina. Rusiji je doslovno svaki saveznik zlata vrijedan. Kako u Europi, tako i izvan nje. Uvođenje uvoznih kvota moglo bi im izuzev Bruxellesa približiti i Kinu. A Rusija je i Izraelu šahovskim potezom prepustila veću ulogu na Bliskom istoku, makar to značilo i prekid idiličnih odnosa s Iranom. Assad je uvjeren da trenutno nije najpametnije tražiti prava na otetu i okupiranu Golansku visoravan, Palestincima više gotovo nitko ne drži leđa dok su sve projektirane rastuće ekonomije sve dalje od SAD-a, nakon Trumpovih trgovinskih najava. Trump s jedne strane jest natjerao Putina na licemjerne poteze, no s druge strane gubi ono što ima očekujući ono što bi tek mogao dobiti.
Okretanje prema sebi geopolitičke odnose stavilo je po strani, što je Rusima nasilno natjeranima na progresivnu geopolitiku došlo kao naručeno. Bruxelles se u cijeloj priči još traži i za razliku od Pekinga tek pokušava utvrditi treba li se postaviti u skladu s novim trendovima nacionalno oprijedljenih stranaka ili pak ‘čizmom’ udariti na iste, kao što su na trenutak pokušali u Italiji pa su odmah potom i odustali, suočeni s razjarenim talijanskim narodom. Jedno je sigurno – Europskoj uniji u ovom trenutku najmanje treba okretanje svojih pokretača protiv nje same, i to u ideološkoj osnovi. EU polako shvaća da će stvaranje europske megadržave morati ostvariti na drugačiji način od onog pretpostavljenog i otvorenost prema Rusiji, Kini i drugim tržištima odmaknut će je od uloge ‘sekundanta’ SAD-u. Što Trumpa sigurno neće previše zaboljeti.