Prvog srpnja 2018. navršava se peta godišnjica ulaska Hrvatske u Europsku uniju. Sam ulazak Hrvatske u Europsku uniju bio je ispunjenje dugogodišnjeg sna, sna koji je i prerastao dijelom u frustraciju zbog toga što je sam proces ulaska bio dugotrajan i težak za Hrvatsku.
Jedna od temeljnih postavki hrvatske borbe za samostalnost početkom 90-ih uz naravno ostvarenje potpune suverenosti i samostalno bile su europske integracije te politički, ali i simbolički povratak “Europi”, tamo gdje smo povijesno i pripadali, piše direktno.hr.
Hrvatska je od samih početaka samostalnog života izrazila želju za pristupanjem Europskoj zajednici, ali je zbog rata i agresije bila zaustavljena bilo kakva mogućnost napretka. Prve sumnje u europski projekt su se u Hrvatskoj pojavila upravo tada jer se europske zemlje nisu pretjerano iskazale u rješavanju krize na prostorima bivše Jugoslavije. Ipak, sama europska ideja nije značajno oslabila među većinom Hrvata.
Proces ulaska u Europsku uniju je aktivnije započeo nakon dolaska na vlast trećesiječanjske koalicije, ali su se tada pojavile i prve zapreke koje će se kasnije pokazati skoro pa nepromostive. Najviše frustracija za građane izazvale su opstrukcije Slovenije zbog graničnih problema, ali i pitanje suradnje s Haaškim sudom te politika smještanja u “Zapadni Balkan”.
S druge strane inzistiranje Europske unije na borbi protiv korupcije, uvođenju elemenata tržišne ekonomije u određenim sektorima, restrukturiranju gospodarstva, ali i uvođenju nekih političkih standarda je djelotvorno djelovalo na hrvatsko društvo te stoga ne treba čuditi što je ulazak u Europsku uniju bio uvjerljivo izglasan na referendumu. Od same Europske unije se očekivalo puno, a pogotovo od europskih fondova.
Nakon pet godina dojam je da građani i nisu pretjerano zadovoljni. Liberalizacija radne snage je opustošila dijelove zemlje, sredstva iz EU fondova ipak nisu glavni zamašnjak razvoja hrvatskog gospodarstva, a dojam je i da se hrvatska vanjska politika još “traži”. U pozitivne stvari svakako treba uvrstiti poboljšanje strukture gospodarstva, ali i aktivnost određenih hrvatskih članova Europskog parlamenta. Tu su i hrvatske inicijative koje su izglasane u Europskom parlamentu, a tiču se Hrvata u Bosni i Hercegovini.
Analizu prvih pet godina hrvatskog članstva u Europskoj uniji i budućnosti ne samo Hrvatske unutar Europske unije, već i same zajednice kao takve za direktno je napravio politički analitičar i kolumnist Davor Gjenero.
Hrvatska je u pet godina članstva nazadovala u mnogim poljima
“Hrvatska se u pet godina nije puno promijenila nabolje, kao što se promijenila nabolje u samom procesu pristupanja Europskoj uniji. Od samog pristupanja Europskoj uniji imali smo jedan proces nazadovanja u mnogim društvenim vrijednostima. Mnogima u političkoj areni ni danas nisu jasne neke temeljne stvari, koje proizlaze iz obaveza i članstva”, rekao nam je Gjenero.
Gjenero je i dodatno objasnio o kojim obvezama iz članstva misli:
“Recentno se govori o konceptima mijenjana izbornog sustava i sustava manjinske zaštite, zaboravlja se da je taj proces uspostavljen u sklopu europeizacije. Od razdoblja potpisivanja Sporazumu o stabilizaciji i pridruživanju do samog pristupanja postavljen je taj sustav. Ideja o redukciji izbornih prava nacionalnih manjina nije samo kršenje sklopa zaštite ljudskih prava, nego kršenje obaveza pretpristupnog razdoblja.”
Milanović i njegovi ministri nisu razumjeli Europsku uniju
Poznati politički analitičar smatra da je najveći problem u stagnaciji Hrvatske nakon samog ulaska u Europsku uniju bio problem u Vladi Zorana Milanovića u kojoj, kako kaže, nije bilo elementarnog razumijevanja načela funkcioniranja europskih institucija: “Zato su nam se i događale sramotne pogreške kao što je bilo izglasavanje ‘Lex Perković’ neposredno pred pristupanje, zato smo imali skandale s Milanovićem koji je zatvarao vanjsku granicu Europske unije čak dva puta. Imali ste vladu koja elementarno nije razumjela Europsku uniju.”
“Plenković je evidentno do neke mjere poboljšao hrvatski status unutar Europske unije. To se vidi iz činjenice da je poraz u političkoj borbi oko arbitraže sa Slovenijom pretvoren u relativnu pobjedu RH”, istaknuo je Gjenero i dodao kako danas možemo biti sretni što smo 2011. godine završili pregovore jer bi danas vrlo teško obavili takav posao.
O usporedbi s drugim zemljama Istočne Europe koje su imale problema nakon što su postale članice Europske unije, Gjenero odgovara kako se ne može povući usporedba:
“Druge zemlje nisu imale tako duboke probleme. Nigdje niste imali situaciju da članstvo u Europskoj uniji započne administracija koja nije imala ništa s pristupanjem zemlje samoj uniji, administracija koja ne razumije europske institucije poput Milanovićeve Vlade u kojoj je samo Vesna Pusić razumjela kako funkcioniraju europske institucije. Imali ste kombinaciju antieuropeizma kvazilijevoliberalne vlasti i konzervativne revolucije, to je sve unazadilo Hrvatsku”.
Sadašnji razvoj događaja u Europskoj uniji po Gjeneru je dokaz da Hrvatska u nekim elementima vodi dobru politiku jer kaže da Hrvatska zadržava centristički odnos prema problemu migracija i nekim drugim problemima za razliku od nekih zemalja koje se nisu snašle.
Hrvatska će biti spremna za Schengen, ali pitanje je što će biti s njim
Najbitniji hrvatski ciljevi u narednom razdoblju su pristupanje Schengenu i eurozoni. No, naš kolumnist smatra kako će to dosta ovisiti i samom raspletu situacije u Europskoj uniji:
“Naš najveći ispit je 2020. godina kad počinje hrvatsko predsjedanje Europskom unijom, mi ćemo tada vidjeti u kojoj mjeri hrvatska javna uprava može funkcionirati u pravnom smislu kao dio Europske unije. Vidjet ćemo u kojoj mjeri naša izvršna vlast može obavljati poslove koordinacije europskih javnih politika.”
“Planovi ulaska u Schengen i eurozonu su veliki planovi. Što će biti budućnost Schengena to nitko ne zna. Vi ste jučer imali najavu ograničenja Schengena, ograničenje kretanja migranata. Ta pastoralna faza Schengena o potpuno otvorenim granicama je polako potonula”, rekao je Gjenero i dodao da mu se čini da je Hrvatska dosta toga napravila u tehničkom smislu prilagodbe šengenskim pravilima otkako je Davor Božinović preuzeo MUP te da će Hrvatska ispuniti svoje obveze, ali da o njoj neće ovisiti ulazak.
Moramo ojačati javnu upravo kako bi ispunili važan test
Gjenero također smatra kako je više polagao nade u ulazak u eurozonu dok je Martina Dalićbila u Vladi: “Što se eurozone tiče neke stvari su napravljene, ali još je uvijek visok javni dug, Hrvatska ima još jako puno posla do trenutka kad će doista ispuniti Maastriške kriterije, koji se uz to vezuju. Ministarstvo financija Zdravka Marića radi posao u pravom smjeru, ali je pitanje da li je dovoljno. Dok ste imali Martinu Dalić , ja sam bio skloniji vjerovati da će ta priča biti uspješna. Sadašnji ministar Darko Horvat je ekspert za energetiku, i očito je da će se čovjek baviti onime što zna.”
Gjenero je i na samom kraju upozorio kako će budućnost Hrvatske ovisiti o kvaliteti javne uprave u samom državi te da će predsjedanje Europskom unijom biti važan test:
“Mi nemamo ljudi, nemamo kapaciteta za obavljanje svih važnih državnih funkcija. Najbolji ljudi su nam pobjegli iz javne uprave. Imamo fantastičnih ljudi, ali njih je nažalost premalo. Vlada bi trebala već sad tražiti ljude na tržištu a koji poznaju europske institucije i europsko pravo kako bi ojačali kvalitetu javne uprave i spremili je za predsjedanje Hrvatske Europskom unijom za dvije godine”.